Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/laganemisli

Marketing

Ono sve što znaš o meni...

Kako je lako ponekad napisati sve ono što pišem. Zapravo uvjeravajući samu sebe da tako zaista može biti. Ne pišem vam nikada o danima kada niz lice klize suze, a jecaji su bolniji od jecaja malenog djeteta koje očekuje majčin zagrljaj i utjehu. Na pišem vam ni o neprospavanim noćima. Ni o gotovo opsesivnom i gotovo svakodnevnom slaganju ormara i ladica, da samu sebe uvjerim da imam kontrolu nad nečim, pa bio to makar i savršen red u skrivenim od pogleda dijelovima stana. Ne pišem vam ni o noćima u kojima san dođe na oči tek nakon tablete za spavanje. Znate li kako je strašno pomisliti kako bi bilo popiti čitavu kutiju? Koliko sna je to? O noćima kada u dnevnoj sobi ugasim televizor, iako nemam pojma što sam gledala, i krenem u svoju sobu, pa onda ipak skrenem u sobu svojih Princeza i uvučem se pored moje Žute, primim je za ruku i zamolim za jedan san bez snova. Moj prijatelj je u svom komentaru napisao da bi volio biti čarobnjak ili vilenjak pa me dodirnuti čarobnim štapićem i pružiti mi sve što trebam i zaslužujem. A ja sam samo umorna od vjerovanja u bajke i čuda. Događaju li se ikome? Ako je tako zašto je moje čudo preskočilo mene, u vjeri i ljubavi beskrajnoj kao što je moja? Postoji li neka adresa na koju mogu poslati to pitanje? Volim bit majka. Zapravo, imam ponekad osjećaj da toliko volim biti majka da su sva djeca ovog svijeta moja. Ipak, ja sam i žena. I to, kako kaže moja prijateljica, Žena, sa velikim Ž. Ona koja treba biti voljena da bi bila najljepši cvijet u vrtu onoga koji joj tu ljubav pruža. Nekada nisam bila takva. Onda sam srušila sve zidove koje sam oko sebe bila podigla, da bi sebe sačuvala od nekih trajnih ozljeda, da bi ostala svoja. Nekada sam bila sebi dovoljna. Bila sam majka, voljela sam posao koji sam radila, bila sam prijateljica. Nikada ničija. Čak ni kada je na jednom papiru još uvijek stajao važeći potpis da nekome pripadam, nisam. Niti je on pripadao meni. Partneri u jednom odnosu u kojemu smo stvorili ono što možda sami ne bismo mogli. Ili bi ja tek bez njega mogla više? Tko zna? Razvrgnuli smo ugovor i svatko je dobio najviše onoga u što je najviše i uložio. Nekako je baš tako pravedno. Ipak ja sam Žena. I tek sada kada sam spoznala svu svoju snagu, ponestaje mi je. Želim podijeliti miris jutarnje kave s nekim kome pripadam. Želim podijeliti s njim i svoje brige i osjećaje. Želim se nafrnjiti zbog neke gluposti pa da me smekša pogledom i poljupcem. Želim se ljutiti i miriti s nekim kome pripadam. A ipak, kada navečer legnem pored njega i naslonim glavu na njegovo rame,želim znati da smo jedno s drugim podijelili svoje brige i strahove, te im tako oduzeli snagu. Da smo se i naljutili jedno na drugo, ali da je trenutak kada sklopimo oči jedno pored drugoga, onaj u kojem znamo da jedno drugom pripadamo i da smo zauvijek tu. Jedno za drugo. I da ljubav zaista pobjeđuje sve i vrijedi truda. Nije da baš tražim puno:).Ja vjerujem da će doći i taj dan. I vjerujem da bi i on to želio. To je želio i dok je bio živ. I znam da neće biti ljut. Ispunit ću ja ono davno dano obećanje. Ali, ne zbog njega, nego zbog sebe i one Žene u sebi. One koju je upravo on razotkrio, iako je uvijek bila tu, kao one strugalice koje zagrebete kovanicom i tada otkrijete da ste nešto dobili. Nekada i ne dobijete ništa, ali uzmete i drugu, jer sada znate da se ispod zlatnog ili srebrnog pokrova ipak krije nešto što se ne vidi, dok ne zagrebete. A ja ću biti. Kolikogod strugalica trebalo utrošiti. Vrijedi truda. I opet se sjetih jedne rečenice koju sam pronašla i poklonila vam ju odavno. Nada umire predzadnja, želja je nadživljuje. Dok imate želje, postoji i nada. Zato dragi moji prijatelji, želite. Želite i onda kada se svi ostali čude vašim željama. Kada misle da želite nemoguće. Želite. I ja, Lagana, znam da će vam se ostvariti. I da se želje ostvaruju i vama i meni. Samo treba željeti, željeti jako, biti siguran da je to zaista ono što želite i biti strpljiv. Budite mi hrabri, strpljivi i želite.
Vaša Lagana

P.S. Naslov je zapravo naslov jedne knjige koju preporučujem za pročitati


Post je objavljen 26.07.2008. u 13:59 sati.