Ponovno sam se sjetila tvojih rijeci.
Neznam kako ni zasto bas danas...
Ponovno te zovem, iako neznam sto reci.
Ponovno ne prestajem misliti na nas.
Pronasla sam haljinu u kojoj sam bila
one veceri kad je odjednom nestalo sve.
Pronasla sam i tugu koju tu sam krila
i opet me je uzela... I ne pusta me.
Vidjela sam ponovno tvoje lice,
u prolazu, slucajno, tek na trenutak...
Opet sam naisla na one sitnice
koje su skrivene bile u neki kutak.
I sjetila sam se ponovno svega,
osmjehe tvoje kao da jos cujem.
Sjetila sam se da si otisao i da neznam zbog cega
i cesto zbog tog dana citav zivot psujem.
I pitala sam se opet zasto zivot mora
pustit' te da vidis ono nedohvatno?
Postoji li ceznja od ove moje gora
koja silom zeli vratit' ono nepovratno?
Proklela sam opet ljubav u sebi
i sjetila se obecanja koja si mi rekao.
Ponovno sam potrcala u zagrljaj tebi...
Da bi opet vidjela da me nisi cekao
Post je objavljen 25.07.2008. u 21:44 sati.