Marketing
Koya-san, dio drugi: Okuno-in i Kongobu-ji
Sam hram Okuno-in (in = hram, škola, institucija) izgleda kao i drugi veliki hramovi, obavijen dimom tamjana. Unutar hrama povješani su nizovi i nizovi metalnih svjetiljki, pa se ta glavna dvorana i zove Dvoranom svjetiljki. Iza dvorane je mauzolej Koba Daishija, s ostavljenim neslužbenim prinosima hrane, uključujući jaja, sake i energetska pića. A ispod dvorane su katakombice s policama punim malih metalnih budica i ispisanim imenima pokojnika (pretpostavljam) kojima su posvećeni. Na pojedinima vise mali ukrasići ili talismanići koja je ostavila rodbina, ali sve u svemu najviše ostavlja dojam skladišta...
Od groblja sam se vratila do centra grada i uputila prema Garan kompleksu svetih zgrada. Šećući kroz gradić lako je zaboraviti da zapravo postoji samo kao potpora samostanima. Budistički svećenici zuje naokolo u luksuznim automobilima, mladi svećenik (ili samo laik obrijane glave?) vraća se kući "s posla" u tenisicama i majici kratkih rukava, noseći svećeničku odjeću u ruci... Ali tu i tamo na ulici se sretne i koji "pravi".
Usput sam svratila u Kongobu-ji (ji = budistički hram), središnji hram Shingon sekte. Hram je relativno nedavno renoviran (u 19. stoljeću), ali je jako lijepo uređen, sa sakrivenim zen i običnim vrtovima i slobodnim pristupom dobrom dijelu prostorija...
Prilaz:
Hram:
s bogatim rezbarijama.
U dvorištu je stari drveni zvonik...
Prvo što posjetitelj zatekne na ulazu je šnita panja prastarog japanskog cedra (i natpis kojim se moli da ne ostavlja novčiće u duplji).
Iz hrama prema ulazu:
Mali zen vrt uz hodnik koji spaja prednju zgradu sa stražnjom.
Oslikana vrata. Psi su glasnici (šinto) božanstava ovih planina koja su Kobu pokazala najbolje mjesto za samostan... Jel'da da vas veseli ovakvo bezbrižno miješanje religija?
Veliki zen vrt, granitne stjenčuge bi trebale predstavljati par zmajeva koji izranjaju iz oblaka da bi branili hram.
Momiji. Svi vole momiji (japanski javor). Vjerojatno neću dočekati da pocrvene ujesen...
Borovi u jednom od bezbrojnih unutarnjih dvorišta i veranda uz njih...
Ne-zen vrt.
Ždral na vratima. Pisalo je da se suzdržimo od slikavanja, ali se nisam...
Radna soba s pogledom na vrt (snimljena kroz prozor na hodnik, soba je inače niša veće prostorije).
Natkriveni hodnik.
Unutrašnji vrtić.
Grob/mauzolej još jednog važnog svećenika.
Prinosi na oltaru. Primijetite konzerve naslagane sa strane. U sredini su koso zarezani, s lijeva na desno: imo (batata), daikon (japanska repa) i mrkva.
Još jedan unutarnji vrtić.
Kuhinja! Iznenadilo me što turistička tura vodi kroz tu svetinju svakog poštenog samostana...
Hortenzije.
Kante za vodu naslagane (većinom ukrasa radi) na prilazu Kongobu-ji.
Ha! Crveni momiji usred ljeta!
Put prema Garanu.
Vaš autor u punoj bojnoj opremi.
Nastavlja se...
Post je objavljen 24.07.2008. u 16:24 sati.