Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ludazemskinja

Marketing

"sav život - to je san / a san su i sami snovi." ( C. de la Barca)

Nježni oblaci prostiru se nebom kao tisuću tankih linija iscrtanih srebrnim kistom. Iz daljine čujem pjev ptica i prigušeni zvuk ljuljuškanja mora. Sunce svojim vrelim tracima grije lica prolaznika koji užurbano hodaju kamenim cestama.
Zamislim se. Koliko puta su već prošli tim putem uvijek priželjkujući isti cilj? Koliko su već puta došli kući osjećajući sreću i sigurnost u toplini svog doma? Padne mi napamet misao da su svi ti osjećaji samo pusta iluzija. Vrijeme prolazi i život se stalno iznova mijenja. Ponekad se čini da je svaka lijepa stvar samo trenutačni osjećaj koji prekratko traje. Kao da je cijeli život samo besciljna potraga za nečim što bi nam pružilo zadovoljstvo. U svojoj potrazi nailazimo na razne prepreke i sa suzama i mukom uspijevamo ih prebroditi. Neki od nas posustanu i često posumnjaju u sebe i razloge zbog kojih su i započeli svoju životnu avanturu. Svatko se jednom zapita koja je svrha cijele ove priče kad nikad neznamo što nas čeka. Navikli smo svakom periodu života odrediti početak i kraj. No postoji li kraj baš svemu?
Pokušavamo ovozemaljski život shvatiti kao uvod koji nas priprema za ono što nas čeka, po nekima- život vječni. Ali što ako zbilja postoji kraj? Što ako nakon smrti nestaje sve za što smo se borili tijekom života?
Onda zbilja ništa nema smisla i nemamo se zašto truditi ako je sve samo velika varka. Kažu da se povijest ponavlja. Možda se život odvija po nekom davno napisanom scenariju i prikazuje se uvijek iznova. Nikako ne želim vjerovati da je smrt ujedno i kraj. Ako je ovaj svijet u kojem živimo samo proizvod nečije mašte i ako smo svi samo bezlične figure kojima upravlja neka viša sila, tada želim vjerovati da ćemo jednom shvatiti bit svega. Sve što se događalo i što se događa samo je san čija je svrha da naučimo razlikovati dobro od zla i da se duboko u naše srce usade prave vrijednosti koje nas čine dobrim učenicima. Tada je jedino preostalo probuditi se iz tog dugog sna i prići učitelju. Mislim da bi tada trebali saznati odgovore na naša dugo prikupljana, brojna pitanja. Možda tada shvatimo da je vrijedilo sanjati i živjeti u iluziji koja nas je učinila vrijednim osobama koje su uz mnogo truda i hrabrosti preživjeli bure koje su nas, čineći nam zlo, dale vjeru u to da možemo prijeći preko nečega što izaziva suze u očima.
Zbog svoje vjere i nade, prijatelja koji su poticaj mojoj hrabrosti, nije me strah živjeti, ni umrijeti. Želim što dulje skupljati pitanja, da bi jednom, kad mi se pruži prilika, dobila odgovore na sve i otkrila razloge svega što sam trpjela, zboč čega sam patila, plakala i smijala se.

Anušk@

Post je objavljen 23.07.2008. u 18:53 sati.