Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magnifikat1

Marketing

Priča o mister... Vrapcu

Image Hosted by ImageShack.us

Na istom mistu di san pronašla za Tonija misterioznog ježa, Toni je juče pronaša mister… Vrapca! Kako on čezne za nekim kućnim ljubimcem, a osobito otkako mu je vuk iskida pasa Bobija… stalno se nada da će pronaći nešto za sebe.
Mister Vrabac ga je jučer toliko oduševio da je skoro procvrkuta od sriće. A i ja!!!
- Tetooooooo!!! Dođi, vrabac, pronaša san vrapcaaaa!
- Donesi ga, šta se bojiš?
I stvarno, donese ga… vrabac se nije opira.
- Kaže mate, biće mu ozeble noge ko i meni danas pa jadan ne miče…
A kako je mirno šeta po stolu, papio kruv iz naših ruku i pio vodu iz čepa a i malo cvrkuta mater je zaključila: ''taj još ne zna za zlo, pa je zato tako miran!''

U ovakvoj situaciji ne imat aparat – pa to je, zaključio bi Papageno, van zdrave pameti!
On bi mi ga oduzeo jer ako ga ne koristim kad triba – šta će mi. A tako i je. Triba uvik imat aparat sa sobom. Jer šta znaš kad će ti doć prepelice i mana s neba… ovaj mislim, vrabac…
A ja to ipak ne želim zaboravit. Ovo mi je tako čudesno. Uzdala sam se u vrapčevu blagonaklonost i kako nisam imala uza se aparat – morala sam ga otić donit.
On je mirno čeka i vidite – bio je baš fotogeničan. Skoro ko i ja: - )

Važno je ne zaboravit. Jer, ako se krene u pustinju, u sušu bez radosti u srcu,
bez ovakvih cvrkutavih dana, … možda bi nam dobro došlo da Bog kaže: ''Sjeti se kako sam ti poslao manu i prepelice… ovaj hoću reći… malog vrapca…''
Bog se ne može prevariti… to se ja samo od sriće poigravam s riječima i pronalazim lagane sličnosti između vrapca i prepelica. Ma ne, naravno, ne mislim na izgled. Mislima na nešto drugo.

Znate, kad je Bog poslao narodu prepelice… a one kao da su 'popadale s neba, po mjestu gdje su se utaborili' … neki tu pronalaze samo prirodni fenomen: jer – prepelice su ptice selice i one tako umorne slijetaju na zemlju jer ne mogu dalje. Padaju. Tako su i Mojsiju i njegovu narodu pale – jer su bile umorne od letenja.

Eto, dakle, zaključite: Mister… Vrabac je 'pao s neba' jer je bio umoran, jer je jučer kod nas puvala bura (i materi su noge ozeble), bio je gladan i žedan pa je bio miran, …
Eto ništa nije čudesno…
Da, da… moglo bi se i tako reći.
Ali zašto prepelice baš onda kad je narod bio gladan? kad je… no dobro… (Jao vama znanstvenici, pomislim, kad ne vjerujete u čuda…)
I zašto vrabac baš sada?
Kada…

No, dobro…

Vrapca nismo zadržali, makar bi Toni tako želio malog ljubimca.
Ne jer imamo mačka. Nemamo ni bijelog ni crnog. Osim, ha, ha… da sinoć smo se ja i Toni smijali jednom mačku koji je virio iz mog koša za smeće. Bio je siv i mrk. Ma neee, ne živi. To je mačak na etiketi s komada dječje robe. Ispod njega piše da se zove Bali. Bljak, Bali, marš u smeće! Malo smo mu se narugali kako je ružan i zatvorili koš da ga ne vidimo.
Baš je zločest. Sliči malo na one od jučer sa crtića. Jadni mali miševi. Vikali su iz sveg glasa: '
''Mačke napadaju, mačke napadaju, mačke napadaju!'', …
Ah, da… to je samo crtić. Dakle, nemamo drugih mačaka osim onih u crtiću i onih u košu za smeće.
Imamo pasa Šaru i Flokija. Kaže dida da su za lov. A oni ne love ništa. Samo tužno žive svoju pasju svakodnevnicu. Od jutra do večeri.

Nemamo ni papigu. A mogli smo je imat. Al ko će je čistit. Ne počistimo ni ono šta je prišnije.
Da se pita Tonija imali bismo jednog hrčka, nekoliko psića, vrapca, leptire, punoglavce, (jer bi ih čekao tri mjeseca da postanu žabe pa bi ih … ah nemojte se zgražat – peka na ražnju i papio)… imali bismo ribe šarene svake vrste, malog majmuna, pa čak i neke gmizavce…
Aj neću dalje, nešto sam očito inspirirana za pisanje…
Kako sam počela mogla bi nabrajat sve životinje… koje Bog jednom stvori na ovoj zemlji.
Mislim, što biste čitali ovo. Bolje da čitate knjigu Postanka.

-----------
ah, evo vidim donji komentar ispod slika...
pa moram nadodat još nešto...

Možda je htio reći da je litu kraj...
možda možda... onima koji čitaju znakove (prognoze) vremena...
Da, ... u cijeloj priči fali jedan detalj, ali bitan detalj - o HRANI...
da da bi mogla zakljčit Vrabac hoće reći:
VJERUJTE U PROVIDNOST! :

1. Kad sam išla po aparat pronašla sam na zemlji dva bananka, upakovana (i nekoliko papira od bananka bačenih) TOni i Mara su ih smazali
2. Od svih mista u onoj litnoj kužini vrabac je sletio - u hranu! vidiš - sidi pokraj pola pomidore:-) Ne znan oće li ko smazat ostatak pomidore, ali znan ko bi to moga bit:-)


Post je objavljen 23.07.2008. u 08:44 sati.