Danas se ne osjećam...Neznam razlog.Možda zato jer je hladno,a trebalo bi biti vruće ljeto.Ili nisam dovoljno spavala ili me brinu neuspjesi.Možda sam jednostavno usamljena.Kao da nešto iščekujem.Neke zamisli,neki projekti,ideje.Čekam da se ostvare.Ja sam učinila sve što mogu,dalje odlučuje viša sila.Moj otac je znao reći:Teče brza,mutna rijeka,a ti plutaš u sredini i puštaš da te nosi.Te bi me riječi uvijek povrijedile.Nisu nimalo točne.Ništa mi nije bilo nikad poklonjeno.Za sve sam se morala debelo pomučiti i sve je imalo neku cijenu.Ja sam uvijek plivala žestoko;često protiv struje.Borila se,grabila obalu,koprcala se,nagutala vode,ali i dalje plivala.Oh,uspijevala sam.Ugrabila sam komadić obale pa bih ga ispustila jer nije bio dovoljno čvrst za mene.Pa opet,pa ponovno.Dugo vremena.Rijeka je tekla dalje do mora.Velikog,plavog i uzburkanog mora.Zatim sam napokon ugledala lijep,čvrst otočić.Zgrabila sam ga,borila se s demonima koji mi ga nisu htjeli prepustiti,ali uspjela sam.Imam svoj komadić raja i sve što mi u njemu treba.Zašto sam onda nezadovoljna?Zašto i dalje čekam?Želim,nadam se i opet čekam...
Post je objavljen 23.07.2008. u 07:38 sati.