Pregled posta

I'm back!!!!

Bože dragi koliko je vremena prošlo od mojeg zadnjeg posjeta blogu.... Vrijeme leti ko ludo zadnjih dana.... Da vam objasnim razlog svog „misterioznog“ nestanka; kao prvo imala sam prijamni za koji sam se morala pripremati... kako se svakim danom prijamni bližio to sam se više družila sa knjigama. Isplatilo se, jer sam se upisala i sad sam studentica Grafičkog fakulteta!!!! Da, da.... sad sam studentica, i od 9. mjeseca me čeka više učenja i više posla nego ikad.... Ali mi nije žao, malo me je čak i strah jer su me svi isprepadali kako će to teško biti,ali nada umire zadnja.

Prije samog prijamnog sam od nervoze ispušila pola kutije cigareta, s tim da sam na test čekala pola sata..... ne moram ni napominjati, da od spomenute nervoze ništa nisam ni jela cijeli dan. Nakon 3 mukotrpna sata pisanja i rešavanja zadataka, slijedilo je čekanje. Isprva nisam ni htjela ić gledat da li sam prošla ili ne. Budući da me mama natjerala, nisam imala izbora nego suočiti se sa istinom. Prag sam prešla, ali sam i dalje bila par mjesta ispod crte....i onda me uhvatila briga. Ali kako to već biva, crta se pomiče i s obzirom da sam prošla prag imala sam još dva testa, crtanje i povijest umjetnosti. Kako nisam vješta crtanjem rukom, pošteno sam se namučila sa 2. testom, a u 3. sam upotrijebila maštu i nabubala svakakva sranja koja nisu imala veze sa vezom. Zapravo, bilo mi je svejedno kako ću ta dva testa proć jer mi je bilo bitno da sam prošla prag. Ništa od toga nije bilo teško i naporno koliko čekanje u redu za upis. Dva prokleta sata sam čekala u redu... na kraju od sline vrućine i jurcanja do pošte i nazad uznojila sam se ko lokalni pijanac, noge i leđa su me boljela od stajanja i čekanja, živci su mi bili na rubu, no ipak...kad su mi predali index u ruke.... sve se isplatilo. I sada uživam.... Po cijele dane ljenčarim.... čitam knjige, za koje opet napokon imam vremena... idem na kavice, i više nisam toliko na internetu koliko sam prije bila.

Eh da... u međuvremenu sam se zaljubila i to sretno... On je moj najbolji prijatelj o kojem sam vam već jednom pisala (Ljubav ili prijateljstvo). Znam da vas zanima kako je do toga došlo, zato vam ne ću uskratiti tu informaciju.

Dakle... pozvao me van sa svojim prijateljima, a kako nisam ništa imala u planu za tu subotu prisatala sam. Krenulo nas je jedno 10ak, s tim da sam ja bila jedina cura tamo (a meni teško palo..... LoL). Dok smo mi došli do birca pola njih je otišlo kući, tako da od cijele ekipe ostalo nas je 6, kako ovdje u mome gradu neki bircevi rade do 12h, (a mi smo zapeli u baš jednom od tih), morali smo dalje. Di ćemo, di ćemo.... predložila sam da odemo kupiti neko piće i sjest u park (poznavajući njih bolje i to, nego među narodnjake). U parku nas je ostalo 4, dva frenda, on i ja. Kako je vrijeme prolazilo, a da mi ne bude dosadno htjela sam se „zafrkavati“ s nekim . Najbolji prijatelj mi je bio prijatelj i kao takav je odmah bio eliminiran, drugi dečko mi se nije sviđao....tako da je ostao samo taj treći. Slijedilo je obostrano upucavanje, vidjela sam da mu se sviđam i da ako se malo potrudim da bi od toga nešto moglo biti. Samo što je uz sve to, uletavao i prijatelj.... ja, naravno nisam skužila šta on hoće. Možda sam podsvjesno znala šta smjera, jer sam se nabacivala ovom drugom samo kad bi prijatelj gledao. Došlo je vrijeme kad sam ja trebala kući, i što pod utjecajem alkohola, što sam bila zbunjena...neznam... znam samo da sam stala, raširila ruke tipa „dođi da te zagrlim kao pozdrav“ prema tom drugom dečku, kad je prijatelj skočio i rekao „daj mi pusu“. HAHA kad se sjetim zbunjenih lica oko nas.... prvo sam mislila da hoće da ga poljubim u obraz što sam i učinila... „ajde mi sad daj pravu pusu“, e onda smo se počeli ljubit (ili ti u žargonu žvalit )... Otpratio me kući, i pred ulicom smo se jedva odvojili, cijelo mi je vrijeme govorio kako me voli, kako ono, kako ovo... ja sam samo šutjela i smijala se, inače kad pijem nesposobna sam za ikakve izjave osjećaja ili ikakvu svjesnu radnju, pa radim ono što mi prvo pođe za rukom.... (najčešće ležim negdje na putu i spavam) . Nakon toga prošla su dva dana, a da se nismo vidjeli.... On nije mogao, naime završio je na hitnoj, tu noć nije cijelu spavao, išli su na roštiljadu kod 3. frenda, pa na kupanje (da ne objašnjavam sad gdje točno...ugl, tamo je voda vrela), i ujutro je otišao na kavu i zbog svega toga je dobio inekciju zbog koje je trebao spavati 28 sati (on je spavao dva dana, jer ga je stari svako malo budio da provjeri jeli živ). Ne moram napominjati da su mi to bila najteža i najduža dva dana u životu. Izgubila sam tone i tone živaca, nisam bila sigurna da li je sve što je rekao stvarno i mislio, jer ako se sjećate jednom smo završii zajedno i kasnije smo samo ostali prijatelji.

Više nisam mogla čekati da mi se javi, pa sam sa frendicom otišla na kavu, i to u birc u kojem je bio on. Prišao mi je, pozdravili smo se... razmjenili dvije – tri riječi i dogovorili da ćemo se vidjeti navečer. Navečer, neznam tko je bio nervozniji od nas dvoje.... Vidjela sam da ne zna kako započeti razgovor, pa sam počela sa pitanjima da li se sjeća subote, i svega što mi je rekao. Odgovor je bio pozitivan, i na moje pitanje „što ćemo sada?“, rekao je da bio volio da probamo.... Ako niste još skužili, ja sam u njega bila jako dugo zaljubljena, samo sam to skrivala i od njega i od sebe, nisam se htjela opet razočarati. Od tada smo već 3 tjedna zajedno, poznajemo se 3 godine, a kao da se znamo cijeli život, i dalje smo najbolji prijatelji. Čak smo i otvoreniji jedno prema drugome, koje god pitanje da sam ga pitala, što god da me je zanimalo sve mi je rekao...

Prije par dana došao je do mene oko 12h (po noći jel) i bio do 4 ujutro, možete vjerovati, a i ne morate...ali mi smo to cijelo vrijeme samo pričali (uz koju povremenu pusu naravno ), teme su se samo izmjenjivale.... On priča više od mene, za što mu skidam kapu jer je mene teško ušutkati....a možda mi se samo čini da priča više od mene, jer ga volim gledati kako priča, volim ga gledati kako sluša dok netko drugi priča. Volim ga gledati dok uzima čašu piva i prislanja je ustima....

Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam ovoliko bila odsutna, sada sam našla vremena za novi post, jer moj dragi večeras ima goste pa je odgodio sastanak, ali zato jedva čekam sutra.... da ga mogu vidjeti. I mislim da će blog opet, nažalost, past u drugi plan.... ali obećajem čim mi čiče iz tekoma dođu popraviti centralu u dovrištu (za internet) vraćam se.

Uživajte!

PS: „Mnogi govore da muško – ženska prijateljstva ne postoje, možda i ne postoje... ali treba i njima dati priliku, jer nikada ne znaš.. možda se ugodno i iznenadiš.“
N'da.... :smijeh:

Post je objavljen 23.07.2008. u 01:20 sati.