Marketing
Eksplozija mladosti i radosti
Eto mene, dođoh s mora... Pokušat ću podijeliti neke najupečatljivije trenutke s obzirom da one uobičajene stuacije kupanja i sunčanja nisu baš nikome zanimljive. od svega skupa najviše su mi se urezalo par sličica, pa da krenem od prve:
PRVA SLIČICA - FEŠTA
Usred tjedna malo misto u kojem uvjek ljetujem ima svoj dan, "a fešta je draga nam svima, jer tu se piva pocili dan!" Kako se baš poklopilo s moijim rođendanom (već idem na more s predumišljajem), fešta je bila još i veća. Ručak za sve u kampu, obilje na stolu, a ljudi kao niti jedne godine. Sve razdragano i veselo. A onda, gazda, najstariji za stolom, koji ostale dane jedino skuca, kuka i viče, povede pjesmu... meni za rođendan! Tekst nije bitan, četiri kitice izmišljenog teksta, Dalmatinskog melosa, a na kraju "a ja bi samo da me jednom poljubi..."- što da kažem morala sam!
I nije mi bilo mrsko... a on, se nije nadao! Koji smijeh!
U kampu biješe puno turista, a sve mahom Nijemci. Već smo se pobojali za teritorijalno stanje kampa... Zbunjeni gledaju mene, gledaju gazdu, gledaju mog muža... Dok sam otišla donijeti desert Poliglota iz našeg društva im objasni da je moj rođendan. Vratim se sa sladoledom, a Nijemci "Happy, birthday to you!!!" Bila sam van sebe!
Navečer ištli smo u centar da sve što smo dobro pospremili za ručak i potrošimo plešući. Muzika lijepe naše, sve zabavno i rock, ma ko da su mene pitali! Ali... stare ekipe nema... Jedna cura, pardon, žena iz društva gura kolica, pitam što je novog, a ona priča kako je mali rekao novu rič i kako prebrzo trči da ga ne može ulovit. Oni su nekom drugom điru, idu doma, malom se spava. 
Naletjeh na drugu ona se ispričava idu uhvatiti ovaj bend, da im svira za svadbu, datum se već dobro zna. Konačno nas četvero beziciramo mjesto blizu bine, malo cupkamo, ali ništ od pravog ludovanja. Eto stiže stara mi frendica!!! Ljubi me grli, pita di je ekipa, ekipe nema... Vidjela je i dečke iz društva, ali jedan je s ženom otišao doma, drugi s curom i njezinom sestrom sa strane stoji... Ona sva mirna, pije prvo piće te večeri, a ponoć je. Sve tako čudno. Tek nakon treće runde razbacasmo se i konačno zabava kak se spada do jutra!
Zanimljivo je to kako se navike i pojam zabave promijenio. Nije se općenito promijenio, mi smo se promijenili. Neki novi klinci skaču i plešu - žalosno kad to kaže lokalka. Previše turista. 
Ali ja se nisam dala deprimirati, meni je bilo super i fantastično!!! A poslije fešte, dragi mi je poklonio najljepši poklon... samo za moje "oči"...
DRUGA SLIČICA - FRANCUZI OTKRILI ZADAR
Zadnju večer smo se zputili put Zadra. Ma kakv bi to bio g.o. bez da se obiđe Zadar! Nepojmljiv! I tko šetkamo, šetkamo do orgulja. Dojmilo me se novo urđenje... baš mi se sviđa! Sjednemo se i uz mile zvuke uživamo u zalasku sunca. Uz nas brdo Francuza. Po godinama bi se reklo maturalno putovanje. Odjednom gužva, vika, smijeh. Nekolicina Frncuza, većinom Francuskinja, svuklo se u donji veš i HOP! u more kod orgulja!!! Ma lude li mladosti! =) Proširio se pljesak. Sva se lica ozarila smiješkom. Šećemo se dalje i naiđemo na fotoćelije "Pozdrav Suncu". Tamo brdo male dječice trči za raznobojnim svjetlima... Opći metež, sreća u zraku.
Dalje se vraćamo Kalelargom, a prolomi se pjesma, ono pjevaju Francuzi... Nešto kasnije dođemo do muzeja kad tamo započeo nastup nekih tamburaša. Muzika za poludit. Svi cupkaju, a ispred tamburaša oni isti što su skakali kod orgulja sada plešu i skaču. Kako ih je ponijela tambura. Ovo je bilo nevjerojatno kako stranci iskreno reagirju na našu glazbu! Skaču, viču, vesele se! Zasvirali tamburaši šokačko kolo i pozvali sve Slavonce i Šokce koji su na godišnjem u Zadru da zavrte. Okrenuli ovi kolo, pograbili Francusku mladež za ruke i naučili ih plesati šokačko kolo!!! I tako mlado i staro, Hrvatsko i nehrvatsko, sve pleše šokačko kolo, pršte emocije... suza radosnica u oku... To je trebalo vidjeti! Naravno da je netom prije te slike crkla batrija fotića i ništa nisam uspjela snimit!
Eto tako je prošao dugoočekivani g.o., ma kako li je samo brzo prošao! Ostalo brdo uspomena i mirnoća... sreća... neka potraje...
Post je objavljen 21.07.2008. u 07:12 sati.