Prvi dio: među jude
Bio si čovjek, sad si, za mene, samo kurvin sin. (oprosti ako sam uvrijedila tvoju majku, nije mi bila namjera)
Nekad iskren, nevin, neiskvaren...A tko si sad? Figura ledenog pogleda i srca hladnog poput sante leda. A ja sam te voljela. Voljela sam te i kad si lagao. Voljela sam te i kad si rekao da odlaziš. Voljela sam te i kad si rekao da ideš s njom. Voljela sam te još dugo poslije toga.
Najljepše godine tebi sam dala. Je li mi žao? Ponekad. Bi li ponovila? Sad više NE. Nekad sam mislila da bih..al sad znam da ne...
Drugi dio: među zviri i beštimje
Svojim si odlaskom odnio i dio mene. Ne znam koji. Bojala sam se da si uzeo onaj dio koji voli. Ali nisi, HVALA TI NA TOME. Hvala što si mi pustio dio kojim ću opet moći voljeti.
Otkinuo si komad srca, al kažu da dođu ljudi koji to mogu „zalijepiti“. Pa kad će netko već doći? Kad će doći netko tko će to zalijepiti i čvrsto držati da se više ne otkrhne?
Kad si otišao, ostalo je samo beštimje. Ostale su zviri.
Al ja te puštam sad među tim zvirima...bori se s njima...puštam te u beštimju...a ja opet odlazim među jude leć....
Novi početci...ili tako sam sretna
Odlučila sam početi iznova...kako sam sretna zbog toga. Jedan muškarac u mom životu, napokon je otišao...budimo realni, napokon sam uspjela otpustiti ga od sebe.
A došao je novi...ušao je tako hirovito...tako nenadano...tako iznenadno...počeo je ispunjavati svaku moju usamljenu minutu, iako nije bio pored mene. Al znala sam da je tu. Da će biti pored mene...i došao je. I sad je tu. Tako sam sretna
Sad je tu onda KAD NAĐE VREMENA za mene. A ja ga nekako za njega uvijek nalazim. Uspio me uvjeriti da se mogu opustiti, da se mogu prepustiti...osjetio je moju distanciranost, rezervu...i brojna uvjeravanja urodila su plodom...
Opustila sam se, prepustila sam se...ma glupača...
I sad me frajer ima kako njemu paše, a ja čamim doma kad god on „nema“ vremena za mene.
Koliko čovjek treba životne škole proći da nauči neke stvari? Ili neki ljudi, neki poput mene, nikad ne diplomiraju na faksu života? To pitanje mi se nameće iz dana u dan.
...tu za svoju dušu
s morem bol podilit ću,
s galebima čekat ću,
možda će te plima
ostavit prid vratima srca mog...
* * * * * * * * * * * * *
...pada noć puna strepnje
nema te tu kraj mene,
a trebam te kao pjesnik svoju bol...
15. travnja 2008.
Post je objavljen 20.07.2008. u 14:03 sati.