Marketing
Između zbilje i sna
Pitanja na koja odgovor ćutiš duboko u sebi...
Ne gledaj me tako (poželjet ću)
Pomalo lijena a neispavana, u nekoj drugoj dimenziji sam.
Pa nižem riječi i darivam vodu umjesto kamena.
Danas sam voda, ona koju oduvijek znam, provučena kroz sve pute tvoje duše.
Ona voda koja pronalazi put do mora i uvire u njemu i onda kad se čini da jedva tečem
Ona voda koja hladi usne, taman kad pomisliš kako više ne možeš hodati.
Danas sam sličica sazdana od milijun naizgled nespojivih stvari.
Moja je duša poput sobe djetinjstva u kojoj se igra Sunce sa zrncima prašine – najbolji Alkemičar svijeta….sa Dušom koja pripada Vjetru….sve je zlatno odjednom.
Malene stvari čine život i daju mu puninu kojoj sam težila godinama.
Sunčan dan
More plavo poput sna
Nebo visoko kao dvorac
Smijeh poput razasutih perli
Oči u kojima spava cijeli moj svijet
Muzika koja dotiče okrajine mojih živaca pa ih milujući tjera na to da budem još malo više ja
Zarazni ritmovi provučeni kroz nikakve riječi i riječi koje su notama prekrivene poput Mjeseca iza oblaka.
Ja prekrivena tvojim riječima (željom tvojom), obučena u pogled tvoj na suncu neke davno pronađene obale.
Ti kao još jedna perla života moga…
(ona koju čuvam slobodnu u sebi)
Hajde uzmi me sa sobom...
Post je objavljen 20.07.2008. u 13:50 sati.