Gledaj me.
Andjeoski pogled u bistrom oku.
Milovanja meni upucena.
A daljine...?
I one nepremostive pod jednim tvojim dodirom nestaju.
Koraci se ukrstavaju, noseci na ramenima svojim duse dvije.
Moja uplakana, polomljena na komadice, nepoznata sama sebi, a tvoja.
I ona raznjezena, dusa tvoja, sto terete moje bezmucno nosi.
Gledaj me.
Hocu plavo na usnama mojim.
Da upijem milost i radost sto prosipaju se kao biseri na dlanove moje.
I gledaj i dalje ljubav sto nosim ti iz svijetova dalekih.
Udahni je...
I njezni poljubac sto na obrazu hladnom lezi...
Njegov obris i tragovi suza, pomjesani kao te duse dvije, usamljene i ceznjive.
Neka ga tu. Tu je najsigurniji.
Jer nijedan drugi kosmos te nece udomiti, sem ovog u mojim ocima.
Obgrljen si samo tu, ispred koraka mog, i sakriven...
Tama je daleko kada su dlanovi sklopljeni.
Gledaj i njih, jer na njima ti dusa spava...
Post je objavljen 20.07.2008. u 09:45 sati.