Marketing
Brak broj 1. Početak i kraj. 05 godina 1962-1972
Nakon što sam se zaposlila, počela sam se zabavljati kao i sve djevojke u to vrijeme. Šetnje, kino, ples, caffe, izleti ...
Sa roditeljima sam bila u dobrim odnosima i uvijek su mi pomagali. Sa majkom sam imala posebno prisan odnos i mogla sam joj povijeriti sve što sam htjela. Kao djevojka sam bila dosta nervozna i majka mi je savijetovla da se udam, to je nekad bio univerzalni lijek za djevojke samo se nije zvao SEX, nego brak.
Moram naglasiti da smo svi u mojoj obitelji, generacijama unazad ušli u brak sa manje od 20 godina, to se tada
smatralo uobićajenim. Mnogo kasnije sam shvatila da smo svi bili naglašenog sexualnog ponašanja, naravno da na to nisam tako gledala u mladosti.
Moja majka i rodbina su se jako zabrinuli što se nisam udala prije 20 i na neki naćin stalno su me podsijećali na to. Takva su i bila vremena sve djevojke su se udavale do 25, poslije si bila stara cura i šanse da se udaš su rapidno opadale.
Na nagovor majke i same situacije, kad su se sve moje prijateljice udale, ostala sam sama. Počela sam tražiti mladoženju na brzinu, a to nije bilo baš pametno.
Igrom slučaja pristala sam na udvaranje finog starijeg gospodina od 33 godina, tad sam ja imala 23. U to mi je vrijeme to imponiralo.
Gospodin je bio iz ugledne, dobre i bogate familije, tada se to najviše gledalo i cijenilo.
Naravno u početku je sve bilo savršeno izlasci, cviječe, večera, film, ples, šetnje, poljupci, držanje za ruke, prosidba, zaruke, vjenčanje, sve se odigralo po tadašnjim obićajima i protokolima. Sve je prisjecajuci se sad, proteklo u trenu, kao da se sve dogodilo u par dana. Ustavari taj brak i dogadjaje sam potisnula iz svog sijećanja, a saznat će te i zašto.
U braku sam rodila dvoje djece i sve je izgledalo lijepo, ali on je imao svoj svijet, kojen ja nisam pripadala.
Bila sam samo majka i sluškinja, koja je njega trebala hraniti, prati i peglati.
Ah da, povremeno mu je trebalo i ispuniti bračne obaveze, kako se to nekada nazivalo.
Vremenom sam postala užasno nezadovoljna svojim općim statusom, a posebno sexom, koji je bio nikakav. Gledajuci ga u sadasnjem vremenu, prava bijeda.
Dok sam ja cijele dane imala posla sa djecom i kućnim poslovima, iako smo imali i sluškinju, On je bio vani, ujutro na poslu a popodne sa svojim društvom. Navečer bi došao kasno, nekad pripit, što se onda smatralo normalnim, ili uobićajenim. Mirisao je po kavanama, cigaretama i tako bi zaspao kraj mene. Tako iz dana u dan.
Ponekad bi takav navalio na mene, za 5 minuta je svršio, okrenuo se na drugu stranu i zahrkao. Sex, ili odnos, kako se to onda zvalo je bio sve rjeđi i na kraju potpuno prestao. Već onda sam sumnjala da ima ljubavnicu, jer su je imali svi njegovi prijatelji, pa vijerojatno i ON .
Meni to nije nikako odgovaralo jer sam izrazito erotične naravi, iako to u početku nisam spoznala. Kada to sagledam sada, takove su bile i sve žene iz moje obitelji.
Razmirice su počele. U jednoj svađi me nazvao: "schiava slava" , što znaći slavenska robinja, a može se prevesti i tumačiti jos na sto nacina. ( ovo već spada u politiku, jer su talijani zvali slavi ili schiavi, to se izgovara slićno, a još uvijek na starim zemljovidima stoji Schiavonia, za Slavoniju, znaći zemlja robova.) Još sam dobila par epiteta tipa bella iesula, što bi se mogla prevesti kao ljepa izbijeglica, ali se misli na pogrdan naćin. Osim toga stalno mi je prigovorao u vezi mog školovanja. On je imao fakultet, a ja srednju školu.
Tad sam odlucila ostaviti ga, ali bilo je prekasno. Ne bi mogla hraniti djecu, ako bi ih i dobila, jer je on imao 10 puta veću plaču od mene. Prerano je bilo i za otići, nisam imala gdje, a nisam ni znala kako.
Posebno su mi smetale njegove uvrede na moje školovanje. Čvrsto sam odlučila studirati. Za to vrijeme je to bilo prilično teško. No uz savijete i pomoć mojih roditelja, koji su mi najviše pomogli čuvati djecu i još mnogo toga. Mogla sam zadržati posao i upisati se na fakultet.
Poslije 5 godina velikih obaveza, teškog učenja i rada, uspjela sam zarvšiti fakultet, diplomirati, vratiti se raditi u laboratorij. Tad sam bila najsretnija žena na svijetu.
No postojala je i druga strana medalje, ON, moj muž je stalno imao ljubavnicu i to više nije ni krio pred kim, osim malo pred menom. Sve prijateljice su mi se podsmijehivale kad bi me srele na ulici.
Ovo omalovažavanje sam odlučila prekinuti, po svaku cijenu.
Nakon nekog vremena i uz pomoč privatnog detektiva uspijela sam uhvatiti muža u preljubu. Odmah sam i zatražila rastavu.
Rastavu u Italiji, tad je bilo skoro nemoguče dobiti, jedino se priznavao odvojeni život. Detaljnije necu sad.
Uspijela sam ga uz pomoć advokata iseliti iz stana, koji je pripao meni.
Tad za mene poćinje novi zivot.
Razlike 04
Oduvijek sam znala da sam malo drugačija.
Kao dijete, od ostale djece.
Kao djevojčica, od ostalih djevojčica.
Kao djevojka, od ostalih djevojaka.
Kao žena, od ostalih žena.
Svaki čovjek je jedinstven na svijetu, neki malo više.
Što je to, što je utijecalo na moj izgled i ponašanje vjerojtno bi bio zanimljiv materijal za nekog genetičara.
Ne, nemojte misliti da sam nekavo čudovište, izgledam isto kao i ostale žene.
No kad se bolje pogledam ipak se malo razlikujem od ostalih.
Kao dijete bila sam jako ratoborna, tukla sam svu drugu djecu, ne nisam mislila baš svu, ali onu koja se nisu htjela igrati kao ja.
U školi sam bila najbolja u razredu, po uspijehu ali ne uvijek i po ocijenama.
I to sve radi mog vladanja i ponašanja.
Ponašanje: Ocijena skoro najgora.
Tijelesne razlike.
Misičava, kao muškarci, toliko sam i jaka, uvijek sam se mogla nositi sa njima.
Na gimnastici sam imla iste rezultate kao dječaci.
Visoka sam oko 1.80 što je malo više od prosijeka žena mojih godina.
Dlakava, hm recimo malo više od ostalih, ali to je bilo nekad
Maštovita i imala bi jos lijepih komplimenata za sebe, ali mislim da svako treba imati visoko mišljenje o sebi.
Vjerojatno ima jos tog, kad se sjetim.
03 Politika
Da bi moja priča imala smisla, moram ipak ispričati kako je sve počelo. Počelo je još prije nego sam se rodila.
Moji roditelji su došli u zonu koja je bila pod talijanskom vladom između 2 rata, 1. i 2. svjetskog rata.
Moja obitelj je imala kuću i firmu u jednom gradu, nevažno je li to bila Dalmacija Istra ili Rijeka.
Na početku 2. svjetskog rata sam se rodila Ja, nazvaću se u ovoj priči Valentina, nije mi to pravo ime već drugo ime, kako je nekad bio običaj davati imena.
Kad je došla nova vlast 1945, imali smo 2 opcije. Ostati ili otići u Italiju.
Obzirom da su nam nacionalizirali svu imovinu, i da nam nitko nije garantirao ni posao ni život, moji su roditelji odlučili otići nazad u Italiju.
Jedva da se i sječam tih događaja, bila sam mala djevojćica.
Sjećam se da smo skupili kofere i sanduke, ukrcali se na brod i došli u Trieste, Triest ili Trst.
Tamo su nas smjestii u blizini Trsta u kamp, bolje rečeno logor.
Obećali su nam da ćemo se vratiti, ili da će nam dati imanja u Italiji, ni jedno se nije dogodilo.
Odrasla sam u kampu za jesule, kako su nas zvali. Kad sam tamo nedavno prolazila, pokušala sam se sjetiti gdje je, ali se sve promijenilo, i nisam ga mogla pronaći.
Išla sam u obližnju školu i trpila maltretiranje ostale djece koja su nas zvala slavi, jesuli i ostala pogrdna imena, većina Njih Triestina, se nije ni družila sa nama. Osnovnu sam školu završila i tad su moji roditelji preselili, jer od obećanja nije bilo ništa.
Jasno vam je koliko volim ove dvije vlade, radi kojih sam imala nikakvo djetinjstvo. Tad nam je krenulo na bolje, završila sam kemisku srednju školu, tako bi se prevelo na hrvatski, i odmah počela raditi.
Taj dio mog života je protekao brzo i neinteresantno, pa sam zato priču i skratila. Vratit ću se jos na neke sitnice iz tog razdoblja, ali to neće spadati u politiku.
02 Obavijest
Priče nisu za mlađe od 18 godina, namjenjene su samo punoljetnim čitateljima.
U Hrvatskoj se punoljetnost stiće s navršenih 18 godina. Ako je u vašoj državi prag punoljetnosti 21, ili 23 godine, molim da te zakone postivate.
Sve priče koje ću napisati, temelje se na istinitim događajima, izmjenila sam imena, kako ljudi, tako i gradova, kao i neke događaje, koji su namjerno izokrenuti, kako se sudionici ne bi prepoznali i otkrio im se identitet.
IIspričavam se na hrvatskom jeziku, kojeg nikada nisam učila u školi, nego sam ga naučila od ljudi s kojima sam komunicirala
Molim sve koji žele da mi upute kostruktivnu kritiku ili da pišem o nećem što ih zanima ili su doživijeli, vidjeli, ćuli slićnu priču, da me kontaktiraju.
Moje priče su namijenjene svim djevojkama i ženama, da upoznaju nekadašnji naćin života, da kroz njih dobiju upute kako se zabaviti, udati, kako ne pogriješti, kako uživati, kako živijeti. Kako održati brak i još mnogo toga. Naravno nijedna uputa nije kao recept za kuhanje, moraš nesto dodati i svog.
Za sve one kojima se moje priče ne sviđaju, koji ne vjeruju u napisano, neka idu, veliki je svijet i internet i neka potraže mjesto koje im odgovara.
Predstavljanje 01
Rođena sam kada je počeo 2. svjetski rat ........
Otišla u svijet u najboljim godinama, kao djevojka.....
Odradila radni vijek........
Zaradila mirovinu.........
Vratila se u Hrvatsku.........
Kupila računalo za ovu namjenu........
Nije mi bio teško naučiti raditi na njemu
jer s računalima radim već dugo...
Puno teže je bilo naučiti raditi na blogu.....
Ali mi je krenulo......
Nemojte mi zamjeriti na jezičnim i kompjuterskim greškama .....
Pokušat ću vam ispričati moja iskustva ........
Neće to biti odmah, već polako, jako sporo, pomalo......
Moje priče će sadržavati i malo paprenije doživljaje......
Teme će biti
Politika
Obitelj
Priče
Seks
Zdravlje.
Ako imate nekakve sugestije ili ako je ovo itko živ pročitao, javite mi.
Ne znam kako, da li ovdje na komentare ili na mail, ako je igdje vidljiv ili ako se smije objaviti,
pojma nemam.
Post je objavljen 19.07.2008. u 01:22 sati.