7 minuta do sastanka.
u katedrali sam sve češće i češće.
lijepo je raditi nešto što ti odvrati misli od svakodnevnih zabrinjavajućih činjenica.
uživam u tome.
ona isto uživa.
sjećam se da mi je rekla da joj je to sad 'reason to live'.
možda joj bude lakše kad prođe bez pozdrava,
kad shvati da nije zvonio njen mobitel
kad zaboravi šta je pomislila onu večer.
*smijehom strah pokrije uvijek.*
on mijenja raspoloženja, ali uživa.
sjećam se da ga sitnice izbacuju iz takta.
možda mu ovo pomogne da zaboravi na silne ljude koji traže svašta od njega.
da malo za promjenu izrazi svoje ideje u toj 'umjetnosti'
na kraju krajeva,
da na najizravniji mogući način izrazi svoju provokaciju.
*on može sve na svijetu.*
yeah, right.
on nema puno ideja. ali uživa.
pomiče crte, nabacuje slike... radi sve što kažem.
uz njega je sve moguće.
stvarno.
možda mu to pomogne da lakše podnese njegove riječi.
možda dobije ideje da mu vrati.
a možda ga i nije briga.
njima je sve to zanimljivo.
znam da jeste, jer se uvijek pojavi bar njih 10 na sastanku.
iako se ponekad osjećam kao da nisam ja ta koja bi tu trebala stajati
osjećam se korisno.
i dovoljno mi je.
možda mi to pomogne da lakše sjednem u autobus.
možda mi to pomogne da uživam i ne mislim.
možda...
stani.
pa to traje samo određeni broj minuta.
ha?
rekoh,
1 minuta do sastanka.
idem realizirati sve možda.
(wait, kako množona od možda?)
never mind.
I'm off to makarska anyway.
Post je objavljen 18.07.2008. u 12:52 sati.