Draga moja prijateljice!Tako mi je žao što nisam dorasla tome da otklonim svu tvoju tugu i bol.Kada si daleko često mislim na tebe.Kada si blizu ponekad ne znam što bih ti rekla.Hoćeš li me shvatiti ili odbaciti moje čudne,ponekad nezrele i naivne,misli.Ne posjedujem tvoju mudrost i iskustvo.Tvoje su tuge i sjete samo tvoje,kao što su moje samo moje.Ipak ne gubim nadu da možda na neki način i ja mogu biti komadić tvojeg života.Ma kakav on bio,ma kakvom stazom hodila,želim da se osjećaš dobro i sretno.Ja ću biti tu negdje.Znam da nisam dovoljna i to je u redu,ali u mom srcu će uvijek biti mjesta za tabe.Uvijek!
Post je objavljen 18.07.2008. u 12:30 sati.