Sjecanja naviru,
bas kao i plimni val,
sto oko sebe,
lagano,
al`neumoljivo
potapa...
Slike-izbledljele nisu,
jos su svjeze
i jasne,
ispred ociju mojih,
trepere lagano,
kao da je bilo jucer...
Vrijeme,
ono neumoljivo tece,
u nepovrat.
Uzalud bjehu,
svi napori
da ju zadrzimo.
Ona odlazi,
neuhvatljiva,
bezobzirna i nedostizna.
Iza sebe ostavlja,
laganu sjetu
i pogled plahi,
koji ceznutljivo gleda,
u potrazi za izgubljenim.
Post je objavljen 15.07.2008. u 17:08 sati.