Masovna strijeljanja zarobljenih Srebrenicana na kamenolomu kod Zvornika prezivjela su dva covjeka.Dozivjeli su i da pobjegnu na slobodnu teritoriju.Evo dijela izjave koju je organima Vojne bezbjednosti 2.korpusa 1995.dao jedan od prezivjelih,O.H.:
"Kada je kamion stao naredili su nam da izadjemo iz njega.Tad sam primjetio veliki broj strijeljanih ljudi koji su lezali na nasipu od tucanog kamena.Prilikom iskakanja iz kamiona,odmah su nam naredili da legnemo i tog momenta culi su se rafali po nama.Ja sam legao na zemlju i pribio se sto vise uz leseve.Posto mene nije pogodio nijedan metak,ja sam se jos vise pribio uz zemlju,a cuo sam kako cetnici komanduju sljedecoj petorici da izadju iz kamiona.To se ponavljalo dok svi nisu izasli.
KRICI I PUCNJAVA
Poslije izvjesnog vremena,cuo sam da neko od cetnika komanduje da svaki vojnik uzme po jedan red i da utvrdi ima li jos neko ziv i ako bude da ga dotuce metkom u glavu.Ja sam tada prestao da disem i jos vise se uvukao medju mrtva tijela.Kad je cetnicki vojnik dosao u moju blizinu,cuo sam da zove kolegu:Simo,hodi da vidis kako izgleda kostur od covjeka.Kada je dosao do mene,udario me je nogom u glavu.Nisam se micao,a on je rekao-mrtav je-i otisao dalje.Tako pritajen sam lezao nepomicno sa ostalim tijelima i cuo sam da dovoze nove kamione.
Cuju se krici,jauci i pucnjava.Ja nisam smio dici glave niti se pomjerati posto su dva reflektora iznad nas na brdu osvjetljavali sve.Ne znam koliko su kamiona dovezli i koliko su ljudi pobili.Nakon dva sata nastala je tisina.
Podigao sam glavu i uspio da vidim veliki broj leseva.Jedva sam uspio da izvucem ruke.U jednom momentu cuo sam glas:Jarane,jesi li ziv?Tada sam se ja njemu obratio:U sta si ranjen?,na sta je on odgovorio:U nogu i stomak.
Tada sam mu predlozio da dodje da me odveze,pa je puzeci preko leseva dosao do mene.Pokusao je da odrijesi moje ruke,ali nije uspio,pa je poceo da sijece kanap zubima-opet nije uspio.Tada smo se dogovorili da probam prvo njega odvezati,sto sam uspio.On je potom pokusao mene da odveze,ali se zacuo traktor da ide i mi smo pobjegli prema potoku.Kad smo ustali,hodali smo po mrtvim tijelima i culi smo krkljanja...Citav plato je bio prekriven lesevima.
COVJEK I ZENA
Kada smo uspjeli da stignemo do kanala,N.me odvezao,nakon cega sam skinuo majicu kojom sam ga previo.U kanalu smo se zadrzali do jutra i tad smo culi da traktor odvozi tijela.Traktor se svakih deset,petnaest minuta vracao...Mi smo po sumama lutali cetiri dana.Kada smo bili izmedju cetnika i nasih linija,stigli smo na mjesto odakle se vidjeo narod.Najednom smo culi razgovor covjeka i zene.Cuo sam kako je zena rekla:Srebrenica...Allah ce dusmanima platiti!Tada sam pokusao da se uvjerim jesu li Bosnjaci.Ugledao sam da muskarac ima beretku i da je zena u dimijama.Prisao sam im i pitao:Smije li se tamo.Oni su mi uplaseno rekli:Smije...I ja sam im sa N.prisao i predstavio se..."
Post je objavljen 15.07.2008. u 16:02 sati.