(by anna)
Spakovala sam se. Nekako mi se čini da ove godine nosim najmanje odjeće a što je ironija ispraznila sam skoro cijeli ormar. Ove godine kao nikad imam kratkih suknjica, haljina i majica. Mislim da je do toga. Uglavnom, letimo danas!! Poslije svih peripetija i onih krajnjih varijanti da neću ni ići na odmor ove godine, prevagnula je ona krajnost da ipak idem. Srećom, jer odmor mi treba kao nikad do sad.
Mada se ne mogu požaliti ni na predodmor koji smo kreirale same sebi. Triplet i Srodna Duša su uzele godišnji sedam dana prije Pravog odmora, zasluženo. Ne poznajem mlađe osobe koje toliko rade na tako odgovornim poslovima i koje su toliko predane tome. Rossa je imala godišnji poslije njene diplome na faxu, a ja sam poslije svoje diplome svakako na sedmom nebu. Spojite li tačkice dobijete četiri i više nego odlično raspoložene cure sa cijelim slobodnim danima ispred sebe. Tako da sam kući bila vrlo kratko ovih dana. Preko dana, kafice, ručak, šoping za more (k`o kad ti treba more sitnica) a navečer kokteli. Vrlo, vrlo malo vremena sam provela u kući ovih dana. I može se reći da nikad odmornija ne idem na odmor.
Eh, za razliku od prošle godine, ove godine se i radujem i euforija me drma i strah me leta kao nikad. Ne znam šta ću sa sebe tri i pol sata?
Ostavljam vam jednu pjesmicu koja me prati zadnjih mjeseci, onako, baš je ljetna i lijeno-opuštena kao i ovi dani iza mene....i dani, koji su, nadam se, ispred mene :)
Eto, ostajte mi dobro i veselo i sretno i čitamo se kad se vratim. I da, možete očekivati 553 posta sa palmama i tirkiznim morem i bijelim pijeskom kad se vratim. Rekoh da me euforija puca ;)
Post je objavljen 15.07.2008. u 10:29 sati.