Marketing
Ise, dio drugi: Geku
Iako u i oko Ise ima stotinjak hramova, dva su najvažnija i najveća: Naiku ("unutarnji hram"), izvan grada u brdima, posvećen Amaterasu, i Geku ("vanjski hram") posvećen Toyouke, kami odjeće, hrane i krova nad glavom, koja služi kao sluškinja Amaterasu. Tako se svi dnevni žrtveni prinosi hrane i pića rade isključivo u Geku, pa ih Toyouke prenosi svojoj gazdarici. Geku je na 10-ak minuta od kolodvora, ali do Naiku treba ići autobusom (koji podlo naplaćuje dodatnih 100 yena za tu stanicu u usporedbi s prvom prethodnom). Digresija: autobusi često imaju progresivnu tarifu, baš kao i podzemne - više platiš što se dulju dionicu voziš. Nije pravilo, autobusi u Kyotu i Nari imaju jedinstvenu unutargradsku tarifu.
Prilaz Geku - kao pošteni stari shinto hram, obrastao je gustom i starom šumom.
Voda za pročišćavanje.
Ispred glavnog svetišta.
Ove stablurine su hinoki, ili japanski čempres, od kojeg se tradicionalno grade hramovi i ine veličanstvene građevine. Zbog toga su ovako stara debla postala prilično rijetka, pa se čak i uvoze iz Tajvana za građevne potrebe.
Unutar ograde svetišta snimanje je zabranjeno. Istina, natpisi su na japanskom pa sam se mogla praviti turist i snimati dok me ne primijeti lokalni stražar. Ali nemam srca kršiti zabrane snimanja tamo gdje su dio poštovanja prema svetom mjestu (za razliku od muzeja, gdje to smatram izazovom). Stoga evo fotografija izvan ograde:
Čak i unutar ograde se ne vidi bog zna što, jer su glavne zgrade iza još jedne ograde. Toliko su sveta svetišta...
A odmah do svetišta je čistina s pripremljenim temeljima i nacrtom za - svetište.
Naime, svakih 20 godina gradi se novo svetište na alternativnom položaju, i nakon ceremonije seljenja božanstva staro, sad prazno svetište, razgrađuje se i materijali šalju u sve krajeve Japana da se iskoriste u gradnji i popravljanju drugih svetišta. Tako da su ova svetišta, iako stoljećima stara, uvijek mlađa od 20 godina. Novo svetište se gradi tako da bude identično starom, pa je građa tradicionalna i odraz stare shinto arhitekture... Iduća razgradnja je 2013. Primijetite drveni kućerak u dnu čistine - krije sveti centralni stup koji je ostao od prošle inkarnacije hrama na tom mjestu, i koji se nikad ne otkriva. Novo svetište se gradi oko njega prije nego što se ukloni. Smatra se da je to ostatak najstarije shinto simbolike.
Zahvaljujući toj čistini, mogu se vidjeti krovovi sadašnjeg svetišta, s tipičnim "rogovima" na vrhu.
I pomoćna svetišta oko glavnog hrama u Geiku imaju svoje alternativne položaje.
Pomoćno svetište u svoj svojoj slavi - ovo je klasična građa šintoističkih svetišta prije utjecaja budističke arhitekture.
Kako je cijelo od nelakiranog drveta, nije ni čudo da ga razgrađuju i ponovno grade svakih 20 godina. ;)
Svetištance u šumi, iza golemog čempresa.
Komad čempresove kore je ležao na tlu, pa sam ga uzela kao suvenir... od slojeva čempresove kore rade se krovovi shinto svetišta. Primjer:
Duboka šuma (prilaz kojoj je pregrađen tanušnim svetim konopom) iza gorespomenutog svetištanca:
Ta prašuma (u punom smislu riječi, prastara šuma) je i najimpresivniji, a možda i najsvetiji dio cijelog kompleksa svetišta.
Magneti podno čempresa. Ne pitajte, ne znam.
Čempres! Mutan, ali visok.
Skalini do još svetišta.
I još jedan alternativni položaj...
Marljivi stražari ćakulaju.
Svjetlo je bilo očajno za snimanje: prosijavalo je zablješćujuće kroz oblake, pa sam muku mučila s ekspozicijom. Sad kad sam krivnju svalila na uvjete, evo preeksponirane slike...
Krov unutarnjeg svetišta viđen kroz grane.
Nakon što sam obišla glavno i pomoćna svetišta, zabrazdila sam stazom (širokom) kroz šumu, računajući da se uvijek mogu okrenuti i vratiti ako zabasam, pogotovo što su sva sumnjiva skretanja bila pregrađena konopčićima kao znak da je bolje ne prolaziti tuda. Kao što rekoh, (pra)šuma je najljepši dio svetišta...
Hinoki, ovaj manje mutan.
Oltarić među korijenjem stabla.
Mini svetištance Inariju (primijetite lisice) s vlastitim mini torii, podno istog stabla.
Stablo je zbilja masivno, nije ni čudo da mu grade oltariće u podnožju.
Inarijev oltarić podno drugog, jednako impresivnog golemog stabla.
I dotično stablo izdaljega.
Kora čempresa obrasla mahovinom.
Staza kroz šumu (vidite zašto se nisam brinula da bih mogla zalutati).
Staza je završila u ćorsokaku baš kod ona dva stabla s oltarićima.
Vrtlari.
Još slika čempresova i krovova na Photobucketu.
Post je objavljen 16.07.2008. u 16:17 sati.