Marketing
(da prostite) ukakana dalmacija
Evo ih!
(slika iz Cropix arhiva, Slobodna Dalmacija)
Oni su krivi!
Oni su naša sramota!
Ma koji Livingstoni, koji simboli slobode, koji junaci pisama dalmatinskih. Obični seronje su van to! I ne znan kako se dalmatinski dečki u lovu svim sredstvima na sve žensko svih boja i nacionalnosti mogu nazivati po njima?! Tili bi reć da su ka neki fakeri, kad ono obični seronje!
Svaki stanovnik Dalmacije, poglavito vlasnici brodova i brodica, kaića, gajeta, guceva, sandolina i gumenjaka, skutera i svih mogućih drugih plovila, može biti vjerodostojan svjedok kad Uskok nakon istrage preda Državnom odvjetništvu dokumente o protudržavnoj djelatnosti i kad nadležni Sud (bilo koji na području Dalmacije, Primorja, Kvarnera i Istre) pokrene proces stoljeća protiv tih ptičurina koji nam tako narušavaju ugled uredne i ušminkane "turističke destinacije" (obožavam taj izraz i uvaljujem ga di god mogu), zemlje-otkrića, najcool-odredišta suvremenih bjelosvjetskih nomada - turista.
Naime, svi navedeni vlasnici plovila mogu Sudu predočiti dokaze o posljedicama brze probave tih nesretnika koje s teškom mukom uklanjaju sa svojih paluba, a bogami, posljedice nisu ništa manje ni po kopnene dijelove Dalmacije. Njihova nezgodna navika da iz zraka, lukavo, nenadano i precizno gađaju smrdljivim projektilima ciljeve koji im se nađu na putanji leta, stvarno je svima dozlogrdila. Kad tome pridodamo njihovu lopovsku narav, sklonost da prosjače hranu a, bogami i da je ukradu ako se načas maknete iz plićaka u kojem ste čistili zubace, kovače, škarpine, čak i obične srdele, ili što se već spremate izist na siromašnom mediteranskom stolu, ili ako ne nadgledate gradele na kojima se ista hrana peče, dakle, ako zbrojimo i oduzmemo sve te oblike njihovog devijantnog ponašanja, stvarno je krajnje vrime da ih jednom zauvik protjeramo s ovih prostora.
A uostalom, i ono njihovo kreštanje već ide na živce....
Naša najuređenija, najlipša i najuljuđenija marina u Dalmaciji, rogoznička Marina Frapa poslala je novinama emajl slijedećeg sadržaja:
"Marina Frapa ima sklopljen ugovor s Amerikancima koji satelitski (!) nadziru cijelu marinu. U jednom dijelu ugovora postoji stavka da se marina štiti od galebova koji su nam, oprostite na izrazu - usrali cijeli novi gat. Naime, Amerikanci satelitskim navođenjem šalju rakete koje se aktiviraju iznad marine i zvuče kao zračni top, kako bi rastjerali galebove koji inače dolaze za ribaricama koje se bave izlovom ribe na crno."
Kažu u Slobodnoj da tako doslovno piše u emajlu.
Pocrtala san ja.
Eureka!
TO su pravi krivci. Galebovi su samo njihovo oružje. Sredstvo diverzije. Tih pravih krivaca: RIBARA. Ribari vulgaris domesticus dalmatiensis (sori na mom latinskom, odavno ga nisam imala prilike vježbati na nekom autentičnom govorniku, inače ga govorin ka da san se tamo rodila).
Ribari su smetala. Imaju ružne, šporke brodusine, neuredne i smrdljive, oni sami su neuredni i neobrijani, smrdljivi i ružni, neugledni, neispavani, s podočnjacima. Popajevi najobičniji, nećemo se valjda s njima prezentirati, imamo mi hrvacke mistere, lipe i uredne, namirisane i depilirane, istesanih tjelesa, oni su za pržencu i pokazivanje u kupaćin gaćama sa svin atributima. To šta su ponekad skloni dilanju ekstazija, samo dokazuje njihovu europsku orjentiranost. Pa neće valjda ić na ribarski brod potezat mriže kad je komodnije dici utržiti koju tableticu.
Ribari, pih.
Možete li zamisliti da se oni onakvi, s onakvin brodovima, motaju u blizini marina, da uopće ne spominjen marinu Frapa - najbolju marinu na svitu (na svitu, molin vas!) u 2006. godini? Da ih se viđa po takvin mistima koja su okupljališta đetseta i velikih gubica sa mega-jahti, koje nam donose toliko koristi da bi svi ničice tribali pasti kad nam se nađu u vidokrugu. A ne grintat ka ja, da in potope cilo naselje kad prođu u raskoši svoje pune brzine (neću više, majkemimile!). Da ostavljaju samo bogataške škovace, otpadno ulje i govna, da prostite.
Ma ko još oće ribar bit? Koga vraga triba ribe lovit ovdi u Jadranu, kad ima lipih, uvoznih. Stvarno nepojmljivo. Nek ribare Portugalci, Španjolci, Norvežani i Islanđani za nas, a ove naše ribe koje su ostale nek pokupe Talijani i - mirna Bosna. Ups, ne Bosna. Ona nema more. Ni ribe. Ni ribare.
Uostalom, ionako se ribe pomalo povlače pred bukom i šporkicom i naftom silnih brodova i mega -jahti i običnih jahtica. Još malo pa ih neće ni bit.
Sad kad smo razdilili, razdavali i za sitniš poprodavali ovo malo škrte zemlje i mora dalmatinskog, (ustvari hrvackog, da mi se Hrvati ne uvride) da bi se odabrani mogli baviti turizmom, elitnim naravno, sad kad su nam doveli ugledne goste na megajahtama i napravili po aerodromima VIP-terminale za uglednike i bogataše koji su se uputili na svoje ploveće hotele ili u hotele-visokokategornike, sad moramo ušminkati ovu siromašnu i primitivnu zemlju Dalmaciju, ovaj "Mediteran kakav je nekad bio" (valjda je nekad bija hoh, u međuvremenu smo malo podivljali). Triba stvoriti pitomu pastoralu ugodnu bogataškom oku. Nemaju oni šta gledat ribare i ribarice (to su brodovi, ne žene-ribari), ribarnice i ribarsku industriju, nedajbože tvornice ribe, brodogradilišta, škverove, istezališta, male lokalne brodice nepoznatog porjekla, no-name pasare, kaiće, leute, gajete. Barkarjole, i to.
Škverove triba pobrisat s lica zemlje, ka da ih nikad nije bilo, sagradit hotele i resorte, akva-parkove i...ne znan, našlo bi se još ideja.
(zaboravila san kome san maznila ovu sliku, možda sa stranica Brodotrogira - uskoro jednog od bivših)
Neću ovdi ni spominjat da triba očistit teren od silnih kuća, apartmana, i ostalih građevina lokalnog stanovništva, koje se bezobrazno trsi zaraditi nešto od tog silnog turizma koji se nametnuo ka jedini izvor prihoda na ovon komadiću Sredozemlja. Koji nisu otišli po Amerikama i Australijama nego su ostali ovdi, sve živo betonizirali ne bi li kupili frižider i televiziju i ako je što doič-maraka ostalo su malo školovali dicu. A ne, ne može to tako.
Nemaju oni šta samoinicijativno poduzimat, ako će radit za gospodare za siću, to moru, niko in ne brani, ako neće, ne moraju, ima ko oće. Ima Kineza. Ima ih bogami više od miljarde.
Sve to triba uklonit, rišit se tih dosadnih domorodaca i dovest ljude koji se kuže u posal.
Megajahte u megamarinama, golf-tereni, bazeni, velnes-centri i hoteli s pedeset zvizdica. To se traži. I traži se tiha, poslušna i diskretna posluga. Nevidljiva i nečujna. Šta ne moš od Dalmoša napravit, ma koliko se trudija i ma koliko stručnjaka za upravljanje sa hjuman-resorsis doveja. Prije bi onoga istoimenog pasa naučija govorit.
To je budućnost. Vrli novi svijet.
Ne tribaju nam ni galebovi, ni ribari, ni škverovi. Ni Dalmatinci.
Sve to triba raštrkati. Humano.
Počeli su s galebima.
Pita me koja je ovo kategorija posta?? Nemaju kategoriju grintanje i pizđenje, šta ću in ja.
Post je objavljen 14.07.2008. u 10:29 sati.