Hej ti!
Da, ti, mali,
sa plavetnilom ogledanim.
Kuda si se denuo?
Ne dam te vranim svijetovima,
Ne.
Hocu te evo tu, pored mene,
gdje se glava ugnjezdila,
i postelju izguzvala,
a samo tvoje rame trazi.
Hocu te veceras,
kad se nebo uzjogunilo,
noseci vjetrove usamljene
i hara poljima izboranim,
kroz neisplakane njene suze.
Hocu tvoju djeciju dusu,
da po njoj prosipam osmijehe,
na dlanovima da je drzim,
drhtavu i leprsavo njeznu
i pruzim svoju jedinu i istu.
Post je objavljen 14.07.2008. u 07:54 sati.