Neke se stvari nikada neće promijeniti....,
moja nona će uvijek pitati jesam li gladan i tjerati me da jedem,
otac nikada neće prvi nazvati,
a ljudi u kravatama i dužnosničkim košuljama uvijek će se kititi tuđim perjem.
Ja se nikada neću naviknuti na toaletni papir u listićima,
a moj će štitonoša uvijek pretjerano obećavati.
I nikada ispuniti obećano.
Kaže mi jedna princeza da sam dežurna budala.
Budala ću ostati, ima nešto romantično i u tome,
ali nisam više dežuran.
Sada isključivo u svojoj smjeni.
U mom je gradu previše festivala ljeti., a tada najviše radimo,
apetit nam je najslabiji i zbog prometa i laži smo pod stresom..,
što nas dovodi do toga da o festivalima čitamo samo u novinama.
Neke se stvari nikada neće promijeniti...,
zima će opet proći bez festivala,
radovi sa pneumatskom bušilicom ispod moga prozora opet su tempirani u rano jutro,
a ministri naše egzistencije opet su ušutjeli.
Iskoristili diverziju europskog nogometnog prvenstva,
digli malo buke oko Slovenije i puno prašine oko cijene nafte.,
laži, laži i prevare zaključali u poklonjene stanove i
otišli na more.
Biciklom , pretpostavljam.
Jer štede gorivo za primjer naciji.
Kažu mi drage blogerice puno lijepih i ohrabrujućih stvari,
kažu mi dužnici da dolaze, a nisu ni krenuli i
kaže mi jedna varaždinka da me poznaje.
Ja se ne sjećam, ali kaže da je bila zaljubljena u mene prije desetak godina
i sama ju je sudbina ponovo dovela.
Nije djevojka za jednu noć.,
pa glumi cjelovečernju sapunicu.
Ja sam muškarac za vječnost.,
pa odlazim sa prijateljima.
Neke se stvari zaista nikada neće promijeniti...,
ja ću uporno ostajati vjeran.,
sada kada već i zaboravljam kome.,
svoje ću snove uvijek rastavljati na komadiće da bi ih slađe posložio u sliku..,
a uši će me boljeti od tuđih isprika....,
..
barem dok se ne odšetam u zemlju fjordova,
jezera i jezika koji ne razumijem.
Post je objavljen 12.07.2008. u 10:26 sati.