Marketing
Sjećanje na progonstvo
Nešto mi večeras ne da mira…
na prozoru gori svića u spomen na Katu Šoljić
Onu Katu… koja je u ratu izgubila ČETIRI sina i zeta…
Onu Katu koju smo tako često spominjali kao primjer vjere, nade… herojstva…
I moram pisat… mada danas nisam namjeravala ništa više pisat…
Al eto, nikad ne znaš šta će te nagnat…
..................................................
Zapravo, razmišljajuć o Kati... nešto drugo mi sad pada na pamet...
nešto iz onih vremena prognaničkih što me užasno pogodilo.
Ne, nije vijest da su nam četnici zapalili kuću, ne to… i drugima su.
Čudno, to me uopće nije pogodilo.
Ne, ne mislim ni na neku vrlo ružnu vijest s ratišta.
Braća su se, (hvala Ti Bože!!!), s terenskih oluja vratila – živa i zdrava.
Dogodilo se nešto drugo, zbog čega sam ronila suze ko ljuta godina.
Ne, nije po srijedi ni neka ljubavna priča koja se nesretno završila.
Nešto…
Čudno kako mi je to tako teško padalo.
Jednom sam čak pobigla sa predavanja na teologiji jer nisam mogla kontrolirat suze i jecaj.
Kad se sitin i sad me nešto u grlu guši.
Trajalo je par dana.
A onda sam se navikla. Tako je kako je. I tako valjda mora biti.
Zbog te situacije nastala je i jedna pisma.
Napisa ju je brat Papageno tj. Ante da me utješi. A on je tada ima 18… 19 god…
(a možda biste zbog donjeg posta pomislili kako je grub. Ma nije. Ponekad je jako osjetljiv i suosjećajan.)
Pisma se zvala:
MOZAIK ISTINE
Mislim, moja sestro,
Zašto obzir ranjivom te čini
Zašto tuđe riječi mame tvoje suze
Tople suze
Na obrazu tvome
Napokon moja sestro
I u tvom oku
Mozaik istine je složen
Nestalo je krinke,
Samo istina
Gola istina sad je ostala
Uistinu sestro gorka je istina
Da sve je laž
A svaka laž u tebi je bol
Ipak u osami ne potraži spas
Samoća nagriza, ona ubija
Kreni moja sestro
Nađi svoj Put
Raj i pakao u tebi je…
Hvala, opet, mom dragom bratu - Anti, za ovu pismu
(nekima poznatijem pod internetskim nadimkom - Papageno!)
Post je objavljen 11.07.2008. u 22:41 sati.