Marketing
Kad će napokon prestati?
Svaki dan se iznova pitam hoće li uskoro sve biti gotovo? Hoću li napokon zaboravit'? Hoću li ikad krenuti dalje?
I koliko se god ja nadala da je prestalo, da ja to mogu...da mogu krenuti dalje...zavaravam samu sebe... ne mogu dalje... nemam razloga za dalje...ni volje ni želje... osobe koje u ovom trenu trebam više od ičega, nisu tu...niti će ikad biti...jednostavno ih nije briga...i mrzim sebe jer sam upravo priznala da ih trebam...
I mrzim...
...uhvatila sam se par puta u zadnja dva dana da "mržnju" povezujem s tom osobom... I DA! Mrzim te jer te ona riječ na "s" najbolje opisuje...mrzim te zbog toga...mrzim dan kad sam te vidjela i mrzim sve što me na tebe podsjeća (znači svaki kutak ove zemlje)...Počinjem mrziti i samu pomisao na tebe...i mrzim što se iza sve ove mržnje skriva ono "Volim te", "Nedostaješ mi" i "Trebam te"...i mrzim što postoji i najmanja šansa da ti to sve ipak znaš...
...al' ipak... najviše od svega mrzim sebe jer sam si dopustila da post posvetim ljudima koje boli kurac za mene... to je ono što me najviše boli...i ono malo ponosa što mi je ostalo, ubila sam ovime...
...i... možda je vrijeme...
...možda je ovo posljednji post na ovom blogu... ne znam... sve je to pod velikim "možda"...
...i dok stvari ne dovedem u red, želim biti sama... samo malo mira i tišine... uz zvukove najdražih pjesma...i pokoju suzu... znate onu:
"...bar su suze besplatne i mogu plakati ako mi se plače..."
...samo to...
...i želim pozdraviti samo jednu osobu... Kozića... jer znam da ovo čita i da mu apso-jebeno-lutno ništa nije jasno... pozz Koza...
...goodbye...
Post je objavljen 11.07.2008. u 20:42 sati.