Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tratincicamala

Marketing

BARKA...


Image and video hosting by TinyPic

Da mi je znati što je s onom mojom krhkom barkom što mi se preko noći odriješila s veza i otplovila u nepoznatom pravcu?

Zašto je pobjegla kad sam je toliko volio i stalno sebi privlačio?

Htio sam je zadržati na svom navozu ili barem na vezu.
Bunila se protiv moje ljubavi i želje da joj život obdarim sigurnošću.

Iako sam je stalno poučavao kako su pučina i more opasni i nemirni, prepuni zamki za neiskusne barke, otplovila je i to kradom.

Što bi joj smetalo da je ostala ovdje u luci?

More je posvuda gotovo jednako slano i mokro.
Kad se podigne i zahuči oluja poput ove, moja se duša uskovitla, a valovi, udarajući u me, donose mi intenzivne misli o njoj.

Upitat ću ovu lađu, koja, bez obzira na nevrijeme, ulazi u luku ponosno uspravljenog jarbola, je li ju slučajno negdje srela, ili čula što se s njom dogodilo?

Vidjela sam jednu, poput te, o kojoj govoriš.
Nedavno je u jednoj oluji umalo platila glavom neiskustvo.

Odnijeli su je na remont polomljenih rebara, ali ipak živu. Proći će s nekoliko šavova i zakrpa.
Žao mi je što joj se dogodila nesreća, ali ona okrivljuje tebe.

Ne bih ulazio u procjenu krivice, odgovorio sam joj žurno, misleći u sebi kako bi i ona mogla, zbog svog ponosa, stradati.
Htio sam joj dati nekoliko savjeta, ali ona me samo dostojanstveno odmjerila i nastavila:

Poštujem tvoju dobrotu i ljubav. Ta i ja sam večeras na tvome vezu.
Ipak, držim kako bi bilo bolje da si svoju barku naučio vještini moreplovstva, umjesto što si je posesivno držao zavezanu na suhom, dopuštajući joj tek tu i tamo sići u vodu.

Ona je ipak načinjena da bi plovila.

Vidiš li galebove, ne možeš ih zamisliti da ne lete, a ti tako načinjen ne možeš ploviti, zar ne?

Kad vežeš, veži ljubavlju vjetra, što nadima jedra i vodi lađu k tebi, i drži uvijek raširene ruke za njezin povratak, tad će ti se sigurno vratiti.

Ne sputavaj joj želju da slobodno plovi, otkriva i istražuje nepoznato, kako se njezin put u slobodu ne bi pretvorio u bijeg od tebe.
Neka joj tvoje povjerenje i ljubav jamče da u svakoj oluji ima siguran vez na koji će se privezati, nasloniti glavu na voljeno rame i odmoriti.


Ako si je doista razumio i osposobio da bude ono što jest, vjeruj u nju i u njezinu slobodu, tek tada će ti se rado vratiti, pričati svoje doživljaje na tvojim grudima, i ti ćeš biti suradnik njezine misije.

Kad je mirno more, maksimalno popusti svoj stisak, a kad zapuhnu vjetrovi, ne ostavljaj je na labavom vezu,
već čvrsto stisni u zagrljaj kako je more ne bi razbilo o hridine!
>

Post je objavljen 11.07.2008. u 14:25 sati.