Bio u našem selu neki kuglar. Izrađivao je kugle kao lud, po cijele noći i dane. Bio je pravi majstor, naime, taj je mogao izraditi kugle sićušne poput zrna riže, a i one toliko velike da si se morao odmaknuti nekoliko tisuća kilometara da vidiš da se uopće radi o kuglama. Tako je to u životu, malenim se stvarima moraš približiti da bi ih vidio, a od velikih udaljiti. Mora se priznati posao mu je dobro kuglao, al bio je neki čudan tip i sve što je zaradio, ubrzo bi prokuglao. Pričao je da će jednog dana izraditi kuglu toliko veliku o kakvoj nitko ne može ni sanjati. Krenuo je od sasvim malene kuglice, a potom ju je nadograđivao pužući okolo naokolo. Znao je tako puzati i po tjedan dana, a da ne dođe do točke s koje je krenuo. A ponekad i nije znao odakle je započeo jer je kugla već bila toliko narasla da mu se činila poput ravne ploče. A i kad se stalno vrtiš u krug, nikamo ne možeš dospjeti. Jednog se dana kugla sama od sebe pokrenula, baš kad je kuglar odmarao na vrhu spremajući se da joj nanese novi sloj. Pregazilo ga, i to nasmrt. Kolika je kugla zapravo bila, nitko ne zna, jer se još nismo uspjeli dovoljno udaljiti, a možda se i sve se srusilo kao kugla od karata. Seljani za kuglara samo kažu - otkuglao je i taj svoje.
Post je objavljen 10.07.2008. u 16:31 sati.