Malo ću skrenuti temu s Formule 1 i napisati par rečenica o reakcijama na sinoć izglasani Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je pokrenuo snažnu lavinu komentara i reakcija, a mene su komentari čitatelja internetskih portala ostavili u totalnom šoku i zato se sad moram nekome izjadati. Evo što se točno dogodilo. Nakon zujanja po gradu, pizze, sladoleda, šetnje po rivi, žmirkanja turista itd, dođem ja kući i sjednem za komp. I prvo što sam otvorila bio je članak s vješću da je Sabor jučer prihvatio spomenuti zakon. E sad, moram reći tri stvari.
Prvo - nisam pretjerani obožavatelj ove hrvatske vlade ni sabora kao ni hrvatskih političara općenito. Da je ova država uređena i organizirana onako kako bi trebalo i da stvari doista funkcioniraju, većina tih ljudi ne bi nikad ni primirisala stolicama na kojima sad sjede, ali šta je tu je.
Drugo - ne znam puno o sinoć donešenom zakonu. Nisam pravnik i ne kužim se baš u formiranje zakona. Ali znam da je ovoj državi antidiskriminacijski zakon nasušno potreban. I čitala sam da je crkva posljednjih dana lobirala (daleko od očiju javnosti, naravno) u vladi da se iz prijedloga zakona izbaci odredba o zabrani diskriminacije po spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
I treće - svi koji me poznaju znaju da nisam ljubiteljica katoličke crkve i ta je institucija zapravo jedan od meni omiljenih predmeta zezancije i sarkazma. Ponekad u svojim komentarima i nisam baš pristojna i netko malo osjetljiviji vjerojatno bi se uvrijedio, ali eto. Jedino se nadam da mi moji prijatelji koji su vjernici ne zamjeraju jer to što ja govorim ne odnosi se na njih nego na instituciju i, naravno, poštujem svačiji izbor da vjeruje u što god hoće. Isusa Krista ili Dartha Vadera. To se mene ne tiče. Ali činjenica da se 80 i nešto posto stanovništva Republike Hrvatske izjašnjava katolicima meni je i dalje jedan od smješnijih podataka iz novije hrvatske povijesti. Zamislite kako bi nam životi bili ljepši i ugodniji kad bi svi oni stvarno bili to što tvrde da jesu!
Da se vratim na sinoćnju večer. Čitam ja članak o Bozanićevoj reakciji na izglasavanje zakona i, opet ću biti bezobrazna ali moram reći istinu, umirem od smijeha. Kaže kardinal ovako. "Pitam se što su i koliko danas dobili oni koji su zanijekali i koji niječu kršćanske vrednote? Što je toliko vrijedno, što ima tako neodoljiv sjaj da se pojedini lako deklariraju kršćanima, ali kada treba štititi kršćanske vrednote koje su univerzalne, kad treba djelovati iz pravednosti, solidarnosti i ljubavi prema bližnjem, opravdavaju se globalnim trendovima kojima se moramo prilagođavati, a u kojima eto, nažalost, ne prolaze kršćanske vrednote." Ovo zvuči kao izjava nekog tko se zalaže ZA zakon, zar ne? Mislim, spominje solidarnost i ljubav prema bližnjem i takve stvari. Ali, ne, ovo je Bozanićeva reakcija PROTIV Zakona o suzbijanju diskriminacije. Svu ironiju njegove izjave na stranu, skrolam ja stranicu malo niže, pogledam komentare čitatelja i odjednom mi ništa više nije bilo smiješno. Naime, 99% komentara slagalo se s kardinalovim stavova i bunilo protiv zakona zbog toga što, kako piše u Večernjaku, neke njegove odredbe "na mala vrata omogućavaju homoseksualcima da posvajaju djecu." I opet su se svi busali u prsa kako su veliki katolici, veliki moralisti, veliki Hrvati, a pederi (i Srbi vjerojatno, i Bin Laden) uništavaju tradicionalne hrvatske vrijednosti (koje su to?). Nikome uopće nije bitno kakav je to zakon, je li kvalitetan ili ne, na koje se sve oblike diskriminacije odnosi, kako ih rješava, kako će se provoditi itd. Ništa nije bitno osim toga da će se pederi moći ženiti i posvajati djecu (a ja u tome ne vidim nikakav problem jer ljubav je ljubav, a djecu ne odgajaju spolni organi nego osobe i ne znam što djetetu kojeg s ljubavlju i pažnjom odgajaju dvije žene ili dva muškarca može nedostajati u odnosu na dijete koje odgajaju muškarac i žena?).
Čitanje tih komentara me dotuklo. Najozbiljnije. Premda već odavno znam da ne živimo u razvijenoj i demokratskoj zemlji nego u zatucanom i netolerantnom balkanskom čumezu, nekako sam mislila da se stvari kreću prema naprijed i da, puževim korakom ali ipak, izlazimo iz srednjeg vijeka i ulazimo u novo doba u kojem je najvažnije kakav si čovjek, a ne s kim spavaš, odakle ti je čača i kojem bogu se moliš. Ali umjesto koraka naprijed prema tom željenom cilju - državi suživota i tolerancije, sinoć izglasani zakon tj. reakcije na njega doveli su do toga da ponovno, po enti put, poželim odseliti iz Lijepe naše i pronaći novi dom koji će biti lijep izvana, ali i iznutra.
PS Morala sam ovo izbaciti iz sebe, ali već se sutra vraćam na stare teme, lakše i ugodnije... Hamilton & Co :)))
Post je objavljen 10.07.2008. u 11:55 sati.