Svatko mora sam otkriti svoje poslanje
Nitko nam ne može objaviti naše poslanje. Samo smo mi u stanju otkriti ga. Kako bismo voljeli da nas tko osigura u našem zvanju! Da nam koji mudrac točno propiše što bismo morali činiti u životu. Bilo bi tako lako, uvjereni smo, da nam naši roditelji zacrtaju put koji ćemo slijediti, da nam duhovni pratilac objavi što Bog želi od nas, da nam psiholog pokaže usmjerenje kojim ćemo poći, da iznenadno nadahnuće poništi sva naša kolebanja….
Jao, nije tako jednostavno uhvatiti poslanje. Ono je plod truda poduzeta razmišljanjem, samoćom, ali i strahom da se prevarimo.
Majka Terezija nije se dala obeshrabriti da slijedi svoje poslanje pomaganja i moralne potpore umirućima u Kalkuti. Sedam ju je godina njezin duhovnik odvraćao od toga da napusti svoju zajednicu, a ona je ustrajala slijedeći vlastiti put. Blago onomu tko na svome putu susretne mudru osobu, u stanju da ga podrži u traženju i da potvrdi njegove intuicije.
Jean Monbourquette: Svakome svoje poslanje-Otkriti svoj životni poziv
Tri klesara okupljeni oko stola u krčmi odmaraju se nakon radnoga dana pijući pivo. Vlasnik lokala pita prvoga što radi u životu. On mu odgovara: «Klešem kamen». Zatim drugi, kojemu je uputio isto pitanje, reče: «klešem kamen za gradnju zida». Treći, i ne čekajući krčmarevo pitanje, žurno s ponosom izjavljuje: « Ja upravo gradim katedralu.»
Neki čovjek željan da dostigne stanje prosvijetljenosti odluči da se stavi pod vodstvo velikog duhovnog učitelja. Ovaj ga najprije pozva da popije s njim čaj. Novajlija iskoristi prigodu te mu priopći svoje sveučilišne stupnjeve i opisa svoja duhovna iskustva. Dok je on govorio, učitelj je nastavio lijevati mu čaj, čak i kada se njegova šalica počela prelijevati. Iznenađen tom neobičnom gestom, budući učenik upita ga što to radi. A učitelj mu odgovori: Ne vidite li da u vama nema više mjesta za moja učenja?
Post je objavljen 09.07.2008. u 23:49 sati.