...ajme koji čudan osjećaj... nije mi se dogodilo već dugo, ali baš sam osjetio potrebu napisati nešto kratko ovdje... da, znam, nisam pisao mjesecima kako spada i sad u dva dana počnem izbacivati postove... ma whatever... krivac za to je pjesma s radija... zapravo ne mogu vjerovati da sam ju zaboravio.... ma nisam ni siguran jesam li ju ikad poslušao kako spada iako ju znam od riječi do riječi... i zapravo je nevjerojatno kako je taj Jura sjajan glazbenik, a na takvoj je margini, skroz čudno... ali možda je to i bolje, s obzirom da će puno njegovih pjesama na neki način živjeti zauvijek... njegove su najbolje pjesme stare po 20 i više godina i danas ih je tako lijepo čuti... a sjeća li se itko zadnje pjesme od nekih šoubiz likova koji nas stalno napadaju sa ekrana?... tako je savršena ova pjesma... baš savršena... i ne stavljam je tu da bih je posvetio ikome, iako možda na neki način postoji situacija na koju me podsjetila... pjesme su život i lako se u njima prepoznati... ipak, stavljam ju ovdje samo zato što je baš nekako savršena...
Jedina
Ponoć odzvanja
Jesi li zaspala
Na ruci dragoga
Znaš li, tu sam i ja
Provodim noć bez sna
Ispod tvog prozora
Kraj tvojih uzdaha
Hajde, sklopi oči
Nestani u san
Doći ću ti u snovima
Kad noć proguta dan
Doći ću ti u snovima
kad noć proguta dan
past ću kao kaplja rose
nježno na tvoj dlan
Doći ću ti u snovima
Da ti ukradem poljupce
Neka vrijeme samo leti
Još uvijek volim te
A onda jutro je
Tiho budiš se
Pogledas čovjeka
Što spava kraj tebe
Onda zaplačeš
Jer to nisam ja
Koga si voljela
Prekasno jedina
Ali ne plači
Čekaj do večeri
Kad zvijezde na nebu zasjaju
Mi ćemo se ljubiti...
Post je objavljen 09.07.2008. u 23:16 sati.