Gledas dok te dosada hvata. Laganu mrezu oko tvojih ociju plete. Nije da ne zelis govoriti ali su ti usne teske, kroz tanku mrezicu jedva zrak prolazi. Slusas kako ti se otkucaj srca smiruje, kako lagno sluh umire. Nije da si bezvoljan, samo ti je dosadno, dosadno misliti. Nema boje koja te moze razveseliti, zabaviti, zaintrigirati, nema zelje koja te moze obuzdati i vratiti iz tupog sna. Pojave se povremeno jedan ili dva odsjaja u tvom oku, ali cemu otici provjeriti kada je to samo tudji odsjaj dosade.
Kao sardine poredani buljte u praznu tminu, dok dosada siri svoje kandze preko vasih glava. Noge van je vec davno oduzela, nit primjetili niste kako prelazi preko ramena na oci.
Spavati ili gledati u crnu pustinju. Spavati ili skinuti mrezu s ociju. Spavati ili praviti se kao da si ziv. Spavati.
Post je objavljen 09.07.2008. u 13:47 sati.