PETAR I NEDJELJKA BEBIĆ -
UZOR KRŠĆANSKIM OBITELJIMA
U župi Nova Sela nedaleko od Metkovića na blagdan Sv. Petra i Pavla u nedjelju 29. lipnja 2008. proslavljena je rijetka, dirljiva i lijepa svečanost ispunjena uzornim svjedočenjem katoličke vjere i kršćanskih moralnih vrijednosti. Bračni par Petar i Nedjeljka Bebić proslavili su u krugu svoje brojne obitelji 50. obljetnicu kršćanskog braka i uzajamne bračne vjernosti.
Osmero njihove djece sa svojim obiteljima i dvadesetero unučadi ter brojna rodbina, prijatelji i znanci okupili su se u crkvi Sv. Ante, gdje je bila služena sveta Misa zahvalnica i pod kojom su Petar i Nedjeljka-Neda obnovili svoju bračnu vjernost; bilo je to u istoj onoj crkvi u kojoj su se 1958., prije pedeset godina, vjenčali. Za ovu svečanu prigodu stigao je iz Rima i blagoslov pape Benedikta XVI, koji je ovim "zlatnim mladencima" i uzornim kršćanskim roditeljima bio uručen na kraju svete Mise.
Premda njihova djeca sa svojim obiteljima žive na raznim stranama svijeta, od Njemačke do Kanade i Amerike, za tu svečanu prigodu svi su se sa svojim obiteljima okupili i to po prvi put nakon dvadeset i pet godina. "Sad mogu mirno umrit. Prizadovoljan sam kad sam sve ovo dočekao i kad sam ih vidio ponovno sve na okupu i da su se oni svi mogli međusobno vidjeti i pogledati si u oči", reče otac Petar na svečanosti koja je slijedila nakon misnog slavlja.
No, vratimo se malo u bogatu duhovnu prošlost ove obitelji, bez čega ne bi bilo ovoga slavlja. Petar i Nedjeljka su nakon vjenčanja živjeli kratko vrijeme u Novim Selima a onda su se nastanili u Metkoviću. I dok je majka Neda vodila domaćinstvo, u kojem se broj članova iz godine u godinu povećavao, otac Pero je priskrbljivao za obitelj radeći najprije neko vrijeme u mlinu, a potom kao radnik u luci u Metkoviću, gdje je proveo većinu svoga radnog vijeka i zaslužio mirovinu.
Nije bilo lako pod komunističkim režimom podizati tako brojnu obitelj i još k tome biti jako povezan s Crkvom. Slugama tadašnjeg režima ova uzorna katolička obitelj, koja se nije bojala ni sramila očitovati svoju vjeru u javnosti, bila je trn u oku pa su se "brinuli" da im otežaju i zagorčaju život. Nisu uspjeli ni prijetnjama, ni ucjenama, ni ruganjem zbog brojnosti djece, ni laskavim obećanjima slomiti čvrstu vjeru Petra, Nedjeljke i njihove djece, niti umanjiti ili oslabiti njihovu povezanost s Crkvom.
Otac je dugo vremena bio crkveni odbornik, a sve od mladosti pa do danas predvodi crkveno pjevanje na vjerskim obredima, kako je običaj u tim krajevima. Roditelji su od početka svojoj djeci davali pravi kršćanski odgoj. U kući se nikad nije sjedalo za stol a da se nije pomolilo, ujutro, u podne i navečer. Iz kuće se nikad nije izlazilo a da se nije prekrižilo ter se u kuću uvijek ulazilo s pozdravom "Hvaljen Isus i Marija!"
Krunica je bila redovita molitva, posebice u zimskim večerima i u korizmeno vrijeme. "Redovna nedjeljna Misa, koju nitko nije ispuštao, bilo je nešto što se podrazumijevalo u našoj obitelji i nije se dovodilo u pitanje", reče Dragan, jedan od sinova. Bebići bi, kad bi svi zajedno bili na istoj Misi, znali ispuniti i polovicu klupa svoje filijalne crkve, prisjetio se sa simpatijama netko od prisutnih, a to je davalo tako lijepo svjedočanstvo svim župljanima.
Vjerski život u obitelji hranio se, nadalje, čitanjem Biblije i katoličkog tiska - Glasa Koncila, Marije i dr. "Nikad se u našoj kući nije psovalo ni ružno govorilo", naglasila je majka. A najmlađa kći Marina, koja je od sve djece ostvarila najveću karijeru - postala sveučilišna profesorica u Nevadi, SAD - reče: "Bili smo siromašni i nije se lako živjelo, ali kuća nam je uvijek bila puna molitve, smijeha i veselja, rodbine i prijatelja."
Svi su se već od rane mladosti naučili raditi: "Svatko je imao svoju motiku i nije bilo poštede ni za koga od njih osmero", veli otac. Uz težak i naporan život rada u službi u luci a potom u polju na selu, Pero i njegova supruga Neda zajedno su ne samo kršćanski odgojili svoju djecu, nego su im svima omogućili i školovanje. Polovica ih ima fakultetsku naobrazbu. Svi oni sa svojim obiteljima nastavljaju živjeti one vrijednosti u kojima su ih roditelji odgojili "i koje se ne prodaju za nikakve novce", kako reče sin Zoran. (Usput, nitko od njih niti puši niti pije!)
"A od svega je najvažnije", ističe "zlatna" majka Neda, "da se oni svi međusobno slažu i pomažu, čemu sam ih od djetinjstva učila. I to mi je najveće zadovoljstvo sada kada vidim da sam u tome uspjela. Jer netko će u životu proći bolje, netko lošije, ali oni se moraju međusobno pomagati, a to i čine."
Jedna od unuka, studentica Petra, na kraju svečane svete Mise u crkvi održala je dirljiv govor upućen svome didu i baki, u kojem je među ostalim rekla: "Svoju ste djecu podigli na noge najbolje što ste mogli i, što je najbitnije, učinili od njih prave ljude. Zaista možete biti ponosni na to. Svojim ste ih odgojem pripremali za život, koji prije svega treba poštivati i voljeti, jer nam je darovan. Kroz svoje roditelje i mi smo, vaši unuci, naučili što je u životu vrijedno i čemu treba težiti."
U svečanosti su sudjelovala i dva svećenika, prijatelja njihove obitelji, koji su predvodili misno slavlje: domaći sin, franjevac o. Josip Bebić, sada naddušobrižnik hrvatskih misija u Njemačkoj, i isusovac o. Božidar Nagy iz Zagreba, koji je tom prigodom podsjetio sve nazočne i na još jedan divan primjer kršćanske vjere rodom iz Metkovića: isusovačkog misionara o. Antu Gabrića, koji je također još jedna potvrda kako je katolička vjera duboko ukorijenjena u tome kraju.
Osim što je to slavlje bilo proslava zlatnog jubileja jednog uspjelog i uzornog kršćanskog braka, ono je bilo potvrda snage i vrijednosti katoličke vjere i onih životnih načela kojima nas vjera uči. U današnje vrijeme kad su u suvremenom "modernom" društvu mnoge kršćanske vrijednosti poljuljane ili neprihvaćene, a čije tragične posljedice nažalost vidimo na svakom koraku, ova uzorna kršćanska obitelj svima je pokazala gdje je pravi ključ i izvor sreće i ovozemaljskog zadovoljstva.Ono se ostvaruje i postiže u kršćanskoj obitelji koja živi po Božjem zakonu, u čvrstoj povezanosti s Katoličkom crkvom.
A tu i takvu sreću nikakva "suvremenost" ili "modernost" ne može nadomjestiti. Svi sudionici ovoga slavlja, bilo izravno ili neizravno, poželjeli su da nam Bog podari još mnogo takvih kršćanskih obitelji koje su temelj budućnosti naroda i kršćanstva.
PS&NB: Ovaj post objavljujem dobrotom p. Božidara Nagya.
(Fotografije s proslave zlatnog jubileja supružnika Bebić možete pogledati na portalu
www.ivanmerz.hr).
Post je objavljen 09.07.2008. u 00:50 sati.