Ove subote išla sam u Nagoyu, koja je više-manje u središtu Honshua. Glavni poticaj za izlet čut ćete kasnije. Zahvaljujući shinkansenu Nagoya je blizu, samo 40-ak minuta od Shin-Osake.
Nagoya je zgodan, moderan grad sa širokim ulicama. Pretpostavljam da barem dio te modernosti zahvaljuje temeljitom bombardiranju za vrijeme rata... Od kolodvora sam se pjehe uputila Trešnjevom ulicom (Sakura-dori) prema centru grada.
Kolodvor.
Stisnuta između susjeda...
Nadvožnjak, bez kakvog su japanski gradovi nezamislivi.
Most preko Horikawe (kawa = rijeka)
Bauštela, i bauštelac zadužen za zaustavljanje prometa kad strojevi izlaze na ulicu.
Sviđa mi se repić.
Yamaha!
Sveto stablo usred ulice (za one koji nisu zapamtili - da je sveto za šintoiste vidi se po slamnatom konopu).
Već sam spominjala skulpture po japanskim gradovima: Prema svemiru, od Shinsukea Yamamotoa.
Shirakawa-koen (koen = park)
Zec na kandži i lopti Barryja Flanagana.
Nadhodnik koji iz parka vodi preko ceste i pritom prolazi ispod nadvožnjaka...
Cesta s nadhodnika. Nema puno prometa vikendom...
Kraljevstvo buba (tako kaže)
Mislim da je dućan u kojemu možete nabaviti bubu ljubimca i sve potrepštine skopčane s tim - lažne duplje i grančice, hranu...
Osu Kannon hram, kojeg je s izvorne lokacije u Osu ovdje dao preseliti Tokugawa Ieyasu (prvi od shoguna). Hram je posvećen Kannon, budističkom bodisatvi koji/koja (bude i bodisatve su obično androgine) svojom samilošću obasipa sve živo. Kannon je stoga vrlo popularan bodisatva, uz bok s Jizom. Osnivaču hrama se u snu prikazao Kannon u liku kipa koji se nalazio u Shitennoji hramu (Osaka, spomenut ranije u blogu), pa je tadašnji car naredio da se kip preseli iz Osake u svoj novi dom. Do preseljenja pod Tokugawom, hram je bio pod carskim patronatom, pa je više glavnih svećenika bilo iz carske obitelji.
(natpis kaže: zabranjeno parkiranje pred kolnim ulazom)
Putokaz prema Niomon-dori (Nio = blagonakloni kraljevi, oni mršteći čuvari ulaza u hramove; mon = vrata, ergo Niomon = vrata s kipovima Nio; dori = ulica, dakle sve skupa Ulica koja prolazi ispred vrata s kipovima Nio).
Golubovi i putokaz prema WC-u
Pogled na hram s Niomona:
Ukras na kandelabru da razbije sivu gradsku monotoniju...
Odavde sam podzemnom krenula do Atsute, nekoć vjerojatno samostalnog sela a sad jednog od predgrađa Nagoye, u posjetu Atsuta-jingu (jingu = šinto hram). Na slici je budistički hramić podno stambene zgrade:
A ovo je tipična ljetna oprema japanskih biciklistica srednje dobi. Zamotanije od Arapkinja, izbjegavaju svaki kontakt sa strašnim ultraljubičastim zračenjem...
Atsuta-jingu je star skoro dva tisućljeća, i spada među najstarije i najsvetije hramove u shintu. Na njegovu nesreću, prošli vikend sam bila u još svetijem hramu u Ise, pa sam malo oguglala. Hram u Ise je posvećen Amaterasu, božici Sunca i baki prvog japanskog cara, i u njemu se čuva jedno od tri sveta carska blaga, ogledalo (o kojemu više kad budem pisala o Ise). U Atsuti se pak čuva drugo: Kusanagi-no-tsurugi, Travosjek, mač koji je Susanoo, Amaterasin nestašni brat, izvukao iz repa strašne zmije/zmaja kojeg je pogubio. Treće blago, dragulj, čuva se u carskoj palači u Tokyu. Naravno da obični smrtnici ne mogu vidjeti ni jedno od tri blaga, a po jednoj od legendi izvorni Kusanagi je ionako izgubljen za vrijeme bitke kod Dannoure, u kojoj su Genji (ili Minamoto) porazili Heike (ili Taira) i nakon koje je započeo prvi šogunat, Kamakura. Kad je vidjela da je bitka izgubljena, baka šestogodišnjeg cara Antokua iz klana Taira bacila se u more skupa s unukom da ne bi pali neprijatelju u ruke. U more su počeli bacati i carska blaga: bacili su ogledalo i mač, ali ronioci su izvadili ogledalo...
Inače, shinto hramovi mogu se zvati jinja ili jingu, i ima biti da su jingu oni koji su vezani uz "državni šintoizam", tj. štovanje cara. Kako je Amaterasu carska baka, i njen hram u Ise je jingu.
Pobočni oltar uz rub šume Atsuta-jingu:
Bočni ulaz u hram:
Kamena svjetiljka.
Pijetli (vidjeh ih i u Ise, pretpostavljam da su posvećeni Amaterasu)
Sveti kamforovac
Glavni prilaz u hram
Razlog posjete Nagoyi bio je upravo Atsuta-jingu. A razlog posjete Atsuta-jingu? U sljedećem nastavku. U međuvremenu, ostale slike možete naći na Photobucketu.
Post je objavljen 08.07.2008. u 15:37 sati.