Danas prolazi najtuznija godina u mom zivotu...I u zivotima svih nas - Mikelinih prijatelja. 08.07. je dan koji cemo svi pamtiti, dan kad je nasa Mikela poginula, mozda bolje reci, otisla s ovog svita nasem Gospodinu...I u svemu tome, jedino je to ono sto nas tjesi, jer nema tih rici kojima se moze opisati koliko nam svima fali i koliko boli ta praznina otkad je nema. Ne znam, ne mogu napisati nista pametno...u biti, bas sam bez teksta...Skroz nesvjesna godine koja je ponekad proletila ka neki san, a ponekad bila tako spora, ka godine...
Ipak, moram jos jednom zahvalit Bogu, prvo sto sam poznavala nju, a drugo sto imam vas - prekrasne ljudi, koji su bili tu svaki dan u ovoj najtuznijoj godini...Drago mi je i svaki put me nasmije kad se sitim tolikih zajednickih trenutaka, smiha, ma svega...toliko je uspomena...
Zelim da ustrajete u ljubavi kakvu ste pruzali dosad, i svima vama, njezinim roditeljima, obitelji i prijateljima, zelim da Bog da snagu i utjehu...Molite ljudi, za nju, Silvija i Luciju, te za Juru - mislim da su mu potrebne nase molitve...
Mikela moja, pocivala u miru!
Drzite se svi!
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D. Cesaric
Parni valjak - Dok je tebe
To nam je bila Hit Song, jedna od 3 koje smo znale na gitari svirati....Boze...
Post je objavljen 08.07.2008. u 12:14 sati.