Marketing
……uvijek ćeš biti dio moje prošlosti, od koje ne mogu pobjeći….
Evo,nakon 24sata pišem novi post…..Zašto???Ne znam ni ja sama….Užasno mi je dosadno…..U današnjem sam postu mislila napisat jednu pjesmu koju sam napisala par dana prije nego što sam izgubila dvije predivne osobe Tonku i Megi ,a pjesma se zove 17karanfila…..U mom životu kojeg baš i ne volim ,sve je u znaku broja 17….
Rođena sam 17.11…..Mojem dragom Tošetu sprovod je bio 17.10…..Manuel dok je igrao za Rijeku nosio je broj17…..
U zadnje vrijeme i naslovi posteva su mi neobični,ali ne znam ni sama zašto…..Jednostavno mi tako dođe…
Nadam se da su danas svi uspješno prošli popravne…
Mislim da bi profesori trebali svima davat dobre ocjene,tako da se ne trebaju zezat po ovim vrućinama dolazit u školu na popravne…..E ,kad bi bar tako bilo….
Užasno mi fali moj razred,one naše zajedničke sprdancije i Žužine provale…..
Vrijeme mi užasno sporo ide…..Živim od jutra do sutra,pa opet tako…..
Na Rab ću vjerojatno u osmom mjesecu,ali stvarno mi je i svejedno….
U prošlom postu sam napisala da sam opet zaljubljena i da volim biti slobodna,ali i to mi je više svejedno…..
Za mene je ljeto vrijeme uživanja….
Više mi se stvarno nitko ne sviđa……Jedino mi se sviđaju nečije oči…..
Idem sad……..Javit ću se neki drugi dan…..
Post je objavljen 07.07.2008. u 22:40 sati.