Marketing
Dragi moji, prebirajući po mojoj arhivici poezije koju sam davno bilježila i skupljala, naišla sam na ovu predivnu Cesarićevu pjesmicu, koja me prati još iz davne mladosti, dramske grupe, recitacija i školskih priredaba. Čitajući je, vratila me je u mladost, u školske klupe, mladenačke ljubavi, razigrano djetinjstvo. Rado se tamo vraćam i što ima loše zamisliti se kao dijete, veselu djevojčicu koja trčkara po bakinom dvorištu, koprca se niz cvijetnu livadu (naročito prije košnje pa susjedima raste kosa na čelavim glavama), vriskati s vrha jednog brda i osluškivati jeku s drugoga, mirisati rane jesenje plodove, verati se po trešnjama koje rastu uz put i mame da se uzverem na stablo.... Ovo je povratak u moje djetinjstvo. Ako na trenutak zatvorim oči, vraća mi se film i ponovo vidim sve one divne ljude kojih na žalost nekih danas više nema, otišli su u rajske dvore i uhvatili se u kolo s anđelima. Ponovo osjećam sve one izgubljene mirise kojih danas također nema ili se vrlo rijetko mogu osjetiti.... ovo je povratak u dane koji su zauvijek nestali a ja ih ovom pjesmom želim vratiti sa svim uspomenama koje me vežu za to razdoblje mog života.
POVRATAK
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Dobriša Cesarić
Post je objavljen 07.07.2008. u 19:27 sati.