Tebi se Noćas, sa mnom, kažeš, ljubi
A i ne slutiš kako me bole Zubi
Bol me tupa ubi, i nikako da se izgubi
A u Glavi trešti, bruji i trubi
Il' bolje rečeno, škripi
Kao Vlak pod Tvojim Prozorom, kad koči
Pa mi nikako ne može San na Oči doći
A ja se, ipak, nadam da će moći
Pa onda mislim na sve one naše skupne Trenutke
Samo da me prođu ove noćne Muke
Zamišljam, Ti i ja, držimo se za Ruke
I kako Te Usnama dotičem, svu od Morske Soli
I gle Čuda, odjednom nesta nesnosne Boli
Dok Te uz Svjetlo Svijeće nježno volim
Kako Te samo posvuda željno mazim
Dok pazim, pažljivo, gdje da Te ljubim
U istom se Zanosu, skupa s Tobom gubim
Tonemo duboko, ili visoko
U neki naš Sopstveni Svijet
Gdje, ama baš sve, je za Pet
Gdje Ti si moje Sunce
A ja Tvoj Suncokret
Gdje Ti si moja Zemlja
A ja Sjemenka, spremna za Let
Kad je Vjetar Sudbine goni
U Te da uroni
I na tom Mjestu, konačno da se skrasi
Poljupcima me, Draga, Noćas od Bola spasi
Post je objavljen 05.07.2008. u 14:18 sati.