-Zemlja zove Iana !-pljesnula sam rukama ispred Ianovih očiju dok je on zurio u mlijeko i jabuku ispred sebe .
U kantini je bila veliki gužva i svi su bili nekako nervozni .
-Oprosti, malo sam se zamislio .-zijevnuo je .
-Umoran ?-upital sam .
-Pa i ne baš . Nego...Kako je Laura? Već se dugo s njom nisam ni vidio ni čuo .
-Jučer je bila kod mene. I...dobro je valjda.-zagrizla sam sendvič koji sam si uzela za ručak u kantini.
Na skroz drugoj strani kantine mogla sam vidjeti Christine i Nicole kako nešto pričaju . Christine je izgledala jako zabrinuto .
-Nego Ian, mislim da bi ovo trebao znati. Laura ona...-zastala sam da skupim snage da mu kažem.
-Ona? Što Kelly? Reci mi!
-Pa prije par dana sam joj natuknula da se ona tebi sviđa, ali ona to baš nije shvatila i otkrila mi je da se zaljubila u Jozefa. Stvarno mi je žao!-ugrizla sam se za doljnju usnicu.
-Ja-Moram ići. Reci profesorici Halow da mi nije bilo dobro pa sam otišao doma.-ustao se.
-Ali Ian...Ja- znala sam da ti to nisam trebala reći i osim toga danas je veliki test iz fizike, ne možeš otići.-pokušavala sam ga nekako zadržati.
Ian me ignoriro. Samo se zabuljio u Jozefa koji je sjedio s Pjeterom dva stola pokraj nas.
Odjednom je do Jozefa došla Laura. Pogledala sam u Iana. Suzdržavao se da ne pusti suzu, dok je Christine samo gledala u Lauru. I ona i Ian su istrčali iz kantine.
Pročitala sam prvo pitanje četiri puta i još ga nisam shvatila. Nisam se mogla koncentrirati na test. Iako sam cijelu večer prije testa učila, sada nisam znala odgovor ni na jedno pitanje. Misli su mi se motale negdje drugdje... Negdje daleko. Nisam htjela razmišljati o nikome. Ni o Lauri, ni o Ianu, ni Laytonu... ni o Dennieu. Dennie...
Bilo je oko 2 u noći kada sam se iskrala iz kuće i otrčala do plaže. Nabrzinu sam obukla traperice i majcu i potiho, da me mama i Bethani ne čuju, otišla. Večer je bila hladna i vjetrovita, a zvijezda na nebu nije bilo puno. Od svega najviše sam voljela provoditi sate i sate gledajući zvijezde. Kada sam bila manja, Michael i ja smo najviše vremena u noći provodili gledajući ih. Prije mi je on bio kao brat, a sada više niti ne pričamo.
Hodala sam i dalje dok nisam stigla do plaže. U daljini sam vidjela jednu hrpu tinejđera. Bilo ih je petero, dvije cure i tri dečka. Jedan je od njih svirao gitaru dok su ostala dvojica pili alkohol, a cure su za to vrijeme ležale na tlu. Ta slika koju sam ugledala me podsjetila me kako smo prije Laura, Michael, Ian, Pjeter, Jozef i ja provodili vrijeme skupa. Michael je uvijek svirao na gitari dok su ostali dečki pili alkohol, a Laura i ja bi smo samo ležale na pijesku. Tada smo svi bili pravi prijatelji, a onda su došli Sarah i... Ciara.
-Dali bi nam se htjela pridružiti?-povikao je dečko koji je svirao gitaru.
Cura plave kose ga je snažno udatila u rame.
-Mark, ti se stvarno ne znaš upucavati curama.-udarila ga je još jednom i okrenula se prema meni-Oprosti mu, danas je malo čudan. Ja sam Lilly a inaće me zovu Lil, a ovo je moj brat Mark. Ovi ostali su Emma, Jhon i Eddy.-predstavila mi ih je redom.
Mark je... ne postoji riječi s kojima bi ga mogla opisati. Ima smeđu kosu kao i oči. No njegove oči su najlijepše koje sam ikada vidjela. Između boje meda i kestena. Teško je to zamisliti. Lilly ima predivan osmijeh. Iako ima 16 godina izgledao kao da su joj 14. Nižeg je rasta i izuzetno mršava u čemu smo nas dvije jako slične. Emma, ona je došla iz Kine. Točnije tata joj je iz kine. Ona zapravo nikada i nije bila tamo. Jhon i Eddy su dvije totalne suprotnosti. Kako u ponašanju tako i u interesima. Jhon je crnac i jako me posječo na Pjetera. Nikad se skoro nije smijo dok se Eddy neprestano.
-Dakle, kako se ti zoveš?-upitao me Mark.
-Kelly-odgovorila sam mu s osmjehom.
-Želiš li nam se pridružiti?-upitao me i pokazao mi je mjesto da sjednem pored njega.
-Ja- trebala bi se vratiti doma, da me ne uhvate mama i Bethani.-odgovorila sam.
-Bethani?-upitala me Emma.
-To je moja starija sestra.
-Ako želiš, možeš i sutra doći ovdje u isto vrijeme.-nasmješio mi se.
Kimnula sam i potrčala natrag prema kući.
Ujutro sam osjetila snažan udarac s jastukom po glavi.
-Ustaj uspavana ljepotice, škola počinje za 15 minuta a ti se nisi niti spremila i još k tome nas Michael čeka vani.-rekla je Laura iako sam znala da joj je bilo svejedno dali čemo zakasniti ili ne.
-Odite vi, ja ću busom.-ustala sam se iz kreveta.
-Kelly, zar nisi čula, imamo 15 minuta. Bus je otišao prije deset.
Shvatila sam da nešto nije u redu. Obično je ona bila ta koja je kasnila. Nećemu se sigurno jako veseli- ili nekome?
Dvije minute prije zvona na hodniku sam ugledala Christine. Ono što je bilo neobično kod nje je to da je bila jako blijeda i umorna.
-Ej Chris! Nešto nije u redu?-pozdravila sam ju i onda napravila ozbiljan izraz lica.
-Laura...