"Jesmo li spremni!!?" -ponosno je upitao crni general, nadimak Razz.
Ispred njega je stajao samo Marel, njegov dobar prijatelj. kimao je potišteno glavom, kao znak potvrde. Da, spremni su. Ali nedostaje još ljudi. Dosta ljudi. Samo njih dvojica, Razz i Marel, ne mogu sprovesti zli plan u praksu. obojica su bili obučeni u crni trošnu robu. Poludiga čupava kosa i skupljane podmukle oči. Nosili su sprej za auto u ruci. Ne izgleda dobro, uopće ne izgleda pozitivno.
"Heeeej!!!" -netko je vikao iza, u tamnoj uličici.
Evo ih, Petar i Karla dolaze. Isto takvog raspoloženja i istih najmjera. Oni će pomoći ovo dvoje! Noć se odavno spustila i prekrila tamne namjere ovih smutljivaca. Ljudi večinom spavaju, a... ako ne spavaju - trebali bi. Svi su se srdačno pozdravili. Karla je skinula torbu s leđa - puna je auto lakova. Kao da... idu praviti grafit?? Vandali...
Krenuli su. Njih četvero. Jedva su se dogovorili da to naprave. Ipak.. nije to malena stvar. Bili su tihi cijeli put. Potpuno tihi, razmišljali su o poslijedicama. Razzu je ovo palo na pamet, zato se i proglasio "generalom". Taj dječak, sami problemi. Ali on... sada se smješkao. Uistinu, ponosno! Kao da je... sretan što je uspio nagovoriti prijatelje na to. Došli su na školsko igralište. Srednja škola, tamo gdje provode mučne sate. A tako znači! To je osveta školi!! Karla je spustila tobu na pola igrališta. Svatko je uzeo po jedan lak... Igrališta su tako čista i očuvana. Obično imaju zaštitara po noći, ali danas nije tu (Razz je to znao, zato je iskoristio priliku da dođu...).
"Hoćemo li uistinu to učiniti?" -Petar je upitao zadnji put, ali bojaznim glasom.
"Da!!"
"To je... potrebno..." -i Karla se složila sa Razzom.
Ujutro... radni dan. Razz, Petar, Karla i Merel se probijaju kroz rulju do igrališta. Na leđima nose školske torbe i knjige unutra. Nema sprejeva! Istrošeni jučer... Ljudi su šokirani, nešđto pričaju. Mrgudni ravnatelj stoji na sredini igrališta. čak je i helikopter došao. Snimaju za vijesti sa dosta velike visine. Kako bi uhvatili cijeli tekst koji su ovi napisali.
"Izgleda da piše... Samo malo, gledatelji. Još da se ljudi raziđu, pa ćemo vidjeti što je točno napisano dolje..." -glasno je vikao reporter u helikopteru.
I ljude dolje zanima što piše, pa se razmiču. Silaze sa ogromnih slova. Slova su napisana šareno - svako slovo drugom bojom. Ima... piše..
"To je to! Piše... ˝Uvijek se smij, nije život crn, nego duginih boja˝... to piše?" -reporter je šokiran iz jednostavnog razloga - nije to očekivao. Kakvi su to vandali? Sretni...? Zašto...?
Ravnatelj se polako maknuo sa igrališta. Ta mrgudna i uvijek srdita osoba... nasmješio se. Iskreno se nasmješio kada je čuo što piše. I ljudi tamo su prestali žuboriti i ogovarati. Počeli su se smijati, prasnuli su u smijeh. Drago im je...
Naša skupina od "4 vesela vandala" nasmješeno se okrene i krenu prema školi. I njima je drago što su to učinili. Jer to je bilo potrebno toj školi. Jer to je potrebno svima. Jer... to je istina. Gledatelji pred televizijom - smješkaju se isto gledajući ovu reportažu. Jer je život obojan duginim bojama? Zar je uistinu potrebno to napisati da bismo to primjetili !?
citati:
"A well written life is almost as rare as a well spent one."
Thomas Carlyl
"There are only two ways to live your life. One is as though nothing is a miracle. The other is as though everything is a miracle."
Albert Einstein
"We make a living by what we get. We make a life by what we give."
Winston Churchill
note:
oke, znam da je ova priča malo šarena, malo netipična možda, malo... pa... svakakva. ali kriv je jedan AMV (anime music video) koji sam gledao i koji me inspirirao. pokušao sam prenijeti ugođan neočekivanoga, nadam se da je uspijelo. uglavno...da. za razliku od prošle priče, ova je malo - suprotna. da, uživajte u vrućim danima. hell, idemo na bazen!! POZZ!
Post je objavljen 04.07.2008. u 11:41 sati.