Marketing
Konačno
Ljudi moji drago došao je i taj dan. Svanuo je i meni taj dan. Znat da će sada MUM i JA bit ponosni na me jer su mi bezbroj puta držali fige za taj predmet ali je on riješen tek sada. Narode POLOŽIO SAM krvavu STATISTIKU. Iako je ovaj izlazak na ispit bio totalno neplaniran. Ipak, na savjet meni dragog prijatelja Heraka, otišao sam na ispitni rok bez ikakve pripreme za pismeni dio ispita bez ikakvog opterećenja. Primivši ispit u ruke, odmah sam se dao na posao. Rješavao sam naravno zadatke koje znam. Raspisao sam se kao manijak, jer poznavajući situaciju od prošli puta kada mi je falilo svega dva boda za prolaz nisam ništa prepuštao slučaju. No taman kada mi je ostao još jedan zadatak da ga bar započnem ( jer je za prolaz potrebno početi rješavati zadatak ) dođe pametna demosica i doslovce mi istrgne ispit iz ruke. Lagano sam već nazvao mile mi roditelje i rekao da pripreme dvije tisuće kuna jer ću statistiku rješavati preko ljetne škole. Nisam očekivao nikakve rezultate, nisam se nadao ni malo. Učio sam posve drugi predmet koji mi je ostao, kada u srijedu zove mene moja Kate i veli : „Prošli smo, imamo 2 iz pismenog“. Meni pao mrak na oči. Uopće nisam bio sretan jer nisam imao vremena da se nauči teorija za usmeni. Ništa, šta sada. Ostavio ovo što sam učio na stranu, uzeo teoriju statistiku u ruke i deri. Znoj se cijedi sa mene, doslovno već krv pišam od muke. Odlučio sam kako me živo boli briga, radim si šalabahter pa kud puklo da puklo. Došao dan usmenog, dobro se sjećam, i uvijek ću ga se sjećati, bio je petak. Zauzeo sam svoju najbolju poziciju ikada za ispit skroz do zida, dobio test u ruke i počeo pisati što sam znao. Taman kada sam htio nešto prepisati uhvati jednu curu i ni pet ni šest pošalje ju na disciplinsku toajest na komisiju ( kada se predmet polaže pred profesorima ). Brže bolje šalabahtere spremaj u džepove. Samo mi je preostala moja glava mala i sjećanje. Kraj. Postojala je neka mala nada i vjerovao sam da će biti sve u redu, bodrili me tako svi ali morali smo čekati još tri dana. Vikend mi tako bi upropašten jer sam grizao nokte i na rukama i na nogama od nervoze. Ali svanuo je i taj ponedjeljak koji ću dovijeka pamtiti. Dolazimo pred kabinet mile nam i drage profesorice. Čita tko je prošao kada eto mene na drugom mjestu. Pamtit ću te tri slatke riječi : „kolega prošli ste“. Sa velikim sam zadovoljstvom gledao kako mi upisuje milu i oku dragu mi dvojčicu. Rekao sam da ću fotokopirati taj dio indeksa i da ću si ga uramiti u mojoj sobi. Sada narode moj, sve četiri u zrak i napokon mirno ljeto.
Post je objavljen 07.07.2008. u 00:03 sati.