Marketing
Hrvatska licemjerna šutnja
Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.
Tako je gašenje jedine tiskovine koja je bez milosti pisala o ratnim zločinima i kriminalu, „Feral tribune“ prošlo praktički nezapaženo. Nešto se malo govorilo i to je to. Nitko nije izašao na ulice da bi se pobunio zbog medijskog monopola. A zašto i bi? „Feral“ nije pola svoje tiskovine posvetio nogometu na primjer. Tko još čita tiskovinu koja ne piše o nogometu? Tko se još reklamira u tiskovini koja razotkriva kriminal? Zar će se možda primjerice T-Com reklamirati u „Feralu“? Onom istom „Feralu“ koji je godinama pisao o tome kako je Ivica Mudrinić došao do stana? Sami su si krivi… bar tako hrvatska šutnja govori.
Ili recimo, nedavno je maturant Grafičke škole, Luka Ritz divljački pretučen od kojih je ozljeda kasnije i preminuo. Nikome nije palo na pamet da bi organizirao prosvjede zbog katastrofalnog sigurnosnog stanja u gradu Zagrebu. Čak ni novine nisu nešto puno inzistirale da se rješavaju problemi batinanja, sve dok nije i njima došlo do grla premlaćivanjem novinara Duška Miljuša. Da nisu njega prebili, smrt Luke Ritza ili premlaćivanje direktora Zagrebačkih cesta, Igora Rađenovića ostalo bi u sferi crne kronike, a Hrvati bi i dalje mogli nesmetano uživati u nogometu. Ovako se neki mediji čak i trude potencirati problem nekažnjenih premlaćivanja, novinari su počeli govoriti o pritiscima, ali sve je to slabo jer oni koji bi ih trebali podržati, šute. Jebat ga… nije to nogomet pa da se Hrvati dignu na noge i izađu na ulice.
Ili problem „zaštićenih“ najmoprimaca. Ljudi već više od 10 godina pokušavaju izboriti pravo jednako kakvo su imali svi oni koji su otkupili stanove nad kojima su imali stanarsko pravo. Problem je što se tu radi tek o nekoliko tisuća obitelji dok su svi ostali devedesetih otkupili stanove za 10% tržišne vrijednosti i sad šute. Nije ih briga što je jedna mala skupina diskriminirana jer oni su dobili svoje, a druge tko jebe. Pa nije to isto što i utakmica s Turskom, pa da treba cijela nacija žalovati zbog neuspjeha. To je samo nekoliko tisuća obitelji kojima prijeti da ostanu bez doma u kojem žive 50 i više godina. Tko im je kriv što se nisu pobrinuli kao recimo Ivo Sanader,koji je u nekakvom starom autu došao u Hrvatsku devedesetih iz Austrije, bez kune u džepu, bio podstanar, a danas posjeduje kuću u Zagrebu i kolekciju satova koja vrijedi kao jedan veliki stan u centru Zagreba. Umjesto da se inzistira na dokazivanju porijekla imovine, Hrvati ga rađe biraju za premijera.
Čak niti na ovo sumanuto divljanje cijena Hrvati nisu spremni spontano izaći na ulice. Očito im je dovoljno tumačenje da je kriza u cijelom svijetu. Hrvat se recimo neće zapitati zašto je cijena benzina na našim pumpama veća nego na slovenskim iako INA podmiruje petinu svojih naftnih potreba iz njezinih vlastitih bušotina, dok Slovenija nema ni jednu naftnu bušotinu! Hrvatu neće pasti na pamet da prozove Vladu RH zbog skupe hrane iz uvoza iako Hrvatska može sve svoje potrebe za hranom zadovoljiti vlastitom proizvodnjom. Pardnom… mogla bi zadovoljiti da se poljoprivreda nije sustavno uništavala zbog uvozničkog lobija posljednjih 18 godina. Danas zato imamo preskupu hranu, a nitko se ne želi buniti. Sindikati su organizirali jedan prosvjed i to je to. Hrvatima nije interesantno izlaziti na ulice zbog cijena hrane jer ipak to nije nešto zbog čega bi se padalo u trans, kao recimo zbog pobjede nogometne reprezentacije nad Poljskom. Sanader je rekao da je kriza u svijetu i mi mu vjerujemo.
Ili recimo skandalozna odluka da se Markov trg zatvori za svako građansko okupljanje, osim kad se dovode statisti za Bushev govor… povećanje cijene izgradnje kilometra autoceste za više od 100% u samo 4 godine… sudstvo koje je u katastrofalnom stanju, a Vlada donosi još jedan u nizu od akcijskih planova… itd… itd…
Post je objavljen 03.07.2008. u 11:45 sati.