Jer već je vrime da se pomirim sa svitom....
i tiho k'o da zaronim na dah........
Iz jednog leta u boji naopačke dobio sam stih, pjesmu i sjetu.,
kao da je znala da sam je danas i ja večerao.
A da sam nisam letio.,
nakon dugo vremena hodam i bole me noge.
Kao što neki svoje skupe Mercedese u ovo novo naftno doba.,
ne vade iz garaže ...,
tako su i moja krila sklopljena.
Nije zbog cijene barela nego zbog glasnog padanja na tlo.
Obožavam suvremeni ples.
I zaljubljujem se u sve aktere.
Oni svoje tijelo predaju i pretvaraju.,
u ono što mi obični smrtnici,. umorni osjećamo
Počeo je u mom gradu, meni najdraži festival.
PUF. Četrnaesti , po redu.
Međunarodni kazališni festival.
I danas me, da prepozna moju sjetu, počastio prekrasnom plesnom predstavom u kojoj je " strašna ženska" ( riječima umjetničkog direktora) svoje promišljanje svijeta i čovjeka poetično ispričala pokretom i mekoćom.
Dobro me uvijek umiri i uznemiri dobra plesna predstava.,
jer me oduševljava pokretom dok me zaljubljuje ljepotom.
A bila je lijepa.
Shalala Ehf..., sa Islanda. i njen je glas hipnotički napitak za dušu.
Nakon tako dubokih sjedenja trebalo bi kao pravilo uvesti dvije stvari.
Da je poželjno pustiti suzu.,
i da se mora ostati sjediti nakon završetka, aplauza i bisa.,
nakon što se svijetla ponovo ugase.,
još onoliko vremena koliko je svakome pojedinačno potrebno da osvijesti sebe.
Kazališta bi onda napokon postala svetišta,
a ja bi mogao pustiti suzu.
Kritički, glazba je bila odlična., epska i melodična istovremeno., maštovita i lagana.,
a savršeno je pratila njen pokret koji je nemoguće kritički i objasniti.
Jer se pretvorila u naslovnu temu epskog dugometražnog filma o ratnicima.
Da, istina je da
promisliš sebe i svijet.,
kada ti ga netko pokaže plesom, a bez riječi.,
jer nemaš objašnjenje ni definiciju.,
ostavlja ti tek sjećanje na svaki trenutak kada si maštao da si glavni junak,
ratnik koji umire za svoj ideal,
ljubav najčešće, pod oštricom krvnika,
u usporenom predposljednjem kadru filma.
Obožavam suvremeni ples.
Poslije dugo šutim.
I gledam pažljivije.
Pripravljače koktela i žonglere bocama, izgubljene preplanule strance..,
hipnotički ritual pripadnika Hare Krišne i domaće cigančiće.
Malo manje privlačnu bivšu novinarku lokalne televizije
i malo više privlačnu, njenu kolegicu,
a također bivšu novinarku lokalne televizije.
Jednu Veroniku iz stvarnog života
i cirkusku predstavu Theatra art iz Poljske.
Neke prijatelje., stare i novije.,
djevojčicu u dresu Darija Srne ,
mladog čovjeka na štulama u disco odjeći
i ,
zatvorenih očiju,
otkucaje svoga srca.
Danas sam sretan.
Na mom dvorcu sviraju istarski etno jazz,
domaći ljudi,
unplugged.
Post je objavljen 03.07.2008. u 03:26 sati.