Daj tužnome komadić srca,
imao malo ili viška,
jer i samo jedna kriška
ugrijat će svijet...
Daj nesretnome iskru smješka,
ta žrtva ti nije teška,
u duši ćeš biti lijep.
U noći budi s anđelom krilo pod krilo,
dobro je biti čovjek
ma kako to teško bilo...
-----------
Uzletjela sam!Prema svjetlu.Moja krila su lagana,prozračna i blistava.Ipak su me spasile male stvari,dragi ljudi i ljubav koju mi poklanjaju iz dana u dan.Naravno pomoglo je i nešto fizičkog rada.Stari lijek.I dosta autosugestije.Možda ipak nisam izgubljena duša.Danas vidim svjetlo i ono blista u duginim bojama.Lijepo je.Nada ipak umire posljednja.
Post je objavljen 02.07.2008. u 12:24 sati.