Pregled posta

prava i lažna HRABROST

Postoje hrabri ljudi a postoje i kukavice.

Ipak nije svaka rabrost vrlina, zar ne.
Ako te netko nagovara da učiniš nešto loše – jer ćeš tako dokazati svoju hrabrost – je li to vrlina? Kako bi mogli nazvati ovakvu 'hrabrost'?
- Na primjer - hrabrost da izrečeš nekom sve što misliš o njemu i to na vrlo grub način? (ne s ljubavlju, već čak s nekom mržnjom)
- Hrabrost da se otvoreno rugaš nekom… i poniziš ga pred drugima?
- Hrabrost da uzmeš u ruku škorpiona?
- Hrabrost da skačeš s ogromnog kamena u vodu?
- Hrabrost da razbiješ prozor susjedu kojeg ne podnosiš?
- Hrabrost da opsuješ, makar ti se to gadi…?
- Hrabrost da se opiješ, makar ti se i to gadi…?
- Hrabrost da se voziš na motoru 200 na sat bez kacige?
-

Očito su neke hrabrosti – ludosti!
To nipošto nije hrabrost za kojom bi trebali težiti.
Ovakva hrabrost ne čini na s više čovjekom nego radije – nečim drugim…
I lako ćemo za zvijeri zvane 'Karakonđule'… jer neki ljudi koji 'odvažno' čine loše stvari su gori od Karakonđule.
Nemaš li i ti neko iskustvo da te tako 'odvažno' napadne i duboko povrijedi… a znaš da je taj način pogrešan… Netko npr., kako kažu, nema dlake na jeziku, pa kad počne nekog 'blatiti' (možda tebe) ne staje, iznosi mnoge nevaljale razloge, al ne mari… i dalje govori, vrijeđa, … grmi i sijeva…

Nekad ti se možda čini da je ta osoba baš hrabra i da i ti želiš takvu hrabrost… čak ti se učini kao neko umijeće znati povrijediti drugog…
A je li to umijeće? Povrijediti drugog… i imati jako bujnu maštu u tu svrhu… zar je to maštovitost i kreativnost?
Onaj tko druge vrijeđa vjerojatno je i sam povrijeđen.
Onaj tko druge ne voli vjerojatno i sam čezne za ljubavlju više nego drugi.
Onaj tko želi druge poniziti vjerojatno želi da tako sam bude uzvišeniji…


Neke hrabrosti ipak nisu ludost nego - vrlina.
Ako u sebi znaš da je nešto dobro, stvarno dobro, a bojiš se to napraviti iz obzira da će te netko ismijati, napasti, bojiš se ako to dobro napraviš da će ti kasnije biti teško i da te drugi neće razumjeti, da ćeš se boriti sa osamljenošću…
onda se tu radi o pravoj hrabrosti (ili pravom kukavičluku…)
- Imaš li hrabrosti podignuti kruh koji je netko bacio na pod a gleda te stotine očiju
- Imaš li hrabrosti braniti onog tko je nedužan napadnut riječima ili šakama
- Imaš li hrabrosti biti drugačiji od drugih – ali na dobar način…poštujući uvijek druge
- Imaš li hrabrosti reći drugom neku istinu - za njegovo dobro, ali ne bilo kako nego s ljubavlju
- Imaš li hrabrosti odbiti društvo za koje znaš da je loše i stvari za koje znaš da su loše
- … a budući da smo vjernici (makar kažemo da jesmo):
- Imaš li hrabrosti priznati svoju vjeru, priznati Isusu da ti u životu (naj)više znači: (a postoje mnogi načini: u odlascima na sv. misu, u čekanju na red za ispovijed, u nekom vjerskom simbolu kojeg nosiš, u razgovoru o pobačaju, ili recimo o predbračnim spolnim odnosima, u dizajnu svog bloga čak – ako ga imaš, u slikama koje imaš u svojoj sobi, u čitanju neke vjerske knjige na plaži…)

Eto, razmisli i ti o lažnoj i pravoj hrabrosti…
I dodaj neku svoju misao. Pada li ti na pamet primjer te loše 'odvažnosti' koja se često smatra hrabrošću i pričinja se poželjna… a u stvari loša je
Ili – pada li ti na pamet primjer dobre odvažnosti, dobre hrabrosti na koju smo svi pozvani, da budemo više plemeniti, više velikodušni, više – ljudi!
A onda i više vjernici


Post je objavljen 02.07.2008. u 09:08 sati.