Marketing
LET'S REWIND: Utah Jazz select Kosta Koufas with 23rd pick and Ante Tomic with 44th pick..
Utah Jazz GM Kevin O'Connor Talks About Drafting Ante Tomic in the 2nd round of 2008 NBA Draft.
THE INTERVIEW/Jasmin Repeša, Team Croatia Head Coach
TOP 100 Dunks Of All Time by Ilkkan (Turkey)
CRO-FUTURE/KK Ogulin vs KK Cedevita II
Dio jučerašnjeg obiteljskog poslijepodneva proveo sam u društvu Rođaka Divljeg Kestena u caffe baru "Balon", u mojem ex-kvartu, ZG Prisavlju. Uz teško zarađenu pivicu na stolu prokomentirali smo sve aktuelne vijesti i vijestice. Političke? Ekonomske? Nogometne? Košarkaške, dakako!
Iz cijelog buketa tema izdvojio bih par segmenata koji će Vas vjerujem zanimati. Kako se samo radi o glasnim razmišljanjima dva prilično subjektivna košarkaška promatrača, zaista ne snosim odgovornost za daljnji tijek vaše karijere nakon što pročitate štivo ispod.
Dakle kao što svi znate najperspektivniji košarkaš naše nogometne države prije manje od tjedan dana izabran je na NBA Draftu u znamenitom Madison Square Gardenu. Kvalitete skromnog dečka koji stvarno nije kriv što je iznimno visok i što iznimno dobro zna s loptom za igrača te visine bile su prepoznate od strane jednog od elitnijih NBA klubova.
Jazzeri su imali sluha za Tomićevu želju da još koju godinu ostane "rudariti" u Europi. Njegove kvalitete su već odavno izložene i zaista nisu bile strane niti jednom od klubova. Pitati ćete se kako je to onda naš Ante završio na tek 44/60 draft poziciji. Radi se o čak 21 poziciji zaostatka za Kostom Koufasom, grčkim centrom za kojega prije lanjskog EP-a za starije kadete 95% košarkaške javnosti zaista nije nikako znalo.
No pristojni seven-footer iz Grčke je kupio kartu za Ameriku, te u dresu Ohio Statea zamijenio glasovitog T-Blazera Grega Odena. Imao je prilično uspješno NCAA sezonu, no daleko od toga da je bila spektakularna. Ne samo da je ispao smiješan pored jednog Kennya Georgea, već...OK, napisati ću: dajem ruku u vatru da je naš Ante bolji, vještiji, inteligentniji i što-god-još-poželite košarkaš od jednog Koufasa.
In fact, ne kupujem stock niti jednog američkog Big Mana na Draftu. Come on, da se svi oni nađu sutra ujutro u Rucker Parku dajem (po drugi put, I'm burned) ruku u vatru da bi ih Nikola Peković sve sam slistio za doručak. Lowa, Lopez Brotherse...
Zašto je onda Peković izabran tek 30., a naš Tomić tek 44.? Ne radi se nikakvoj grešci international scouting službe prebogatih NBA klubova; McHale je osobno došao promatrati Pekovića iste večeri kada je započeo NCAA Sweet 16. Radi se o tome, da su NBA klubovi, u našem konkretnom primjeru Utah Jazz, itekako dobro svjesni i informirani o globalnim košarkaškim tijekovima, te su Koufasu odlučili pokloniti apsolutni Draft prioritet nad Tomićem iz dva razloga:
1.) Odigrao je O.K. jednu jedinu NCAA sezonu i svojim ponašanjem na terenu i izvan njega dokazao da nema nikakvih problema s američkim načinom života
2.) Spreman je produžiti radnu dozvolu i živjeti par godina u mormonskom društvu
Možda je i Ante mogao proći bolje - viša pozicija na draftu u krajnjoj liniji znači i više novaca u džepu, makar nije pravilo. Možda je Ante imun na materijalizam oko svih nas. Možda je oko njega bilo glasova poput "što će ti to" ili "udebljati će te na silu" ili "ubiti će igrača u tebi" ili "neće ti dati da igraš" ili "napraviti ćemo od tebe regionalnu vijest". Yes, sure...
MOLIM POŠTENOG NALAZNIKA SLIKE "TOMIĆ & STERN 26-06-08" DA ISTU PROSLIJEDI U FORMI ATTACHMENTA NA E-MAIL MARJAN.CRNOGAJ@GMAIL.COM
Dajte ljudi...to što se ovaj blog zove "NBA" ne znači da mu je primarna svrha promicati američki način života. Ne sjećam se kada sam zadnji put jeo hamburger, ali se dobro sjećam kada sam jeo mamim čušpajz, if you get my point. Duboko sam svjestan Bowieve "This is not America"...makar je neki od Nas previše slušaju.
Stvari se mijenjaju i ovaj kutak kugle zemaljske je sve više Amerika, kao i svaki drugi. Iz tog aspekta mi nije baš najasnije zašto neki naši igrači koji vide Draft kao odskočnu dasku u svojoj (europskoj) karijeri ne žele otići tamo na koju godinu, vidjeti Ameriku, zaraditi koji dolar i barem se družiti s najboljima od najboljih.
Da li biste Vi išli igrati u NBA za novac? Retoričko pitanje do boli...
Izgovor da je to zbog umjetne hrane i skupih zubara je samo tepih na priči o neznanju engleskog jezika i neshvatljivoj želji da se ne upozna američka kultura, jer su nas u školi učili da takva ne postoji. Rijetke iznimke, poput Zorana Planinića i Damira Markote, potvrđuju da se u najmanju ruku barem ekonomski isplati nositi ručnike i torbe, krafne i novine svojim nadređenim suigračima. Pogledajte samo koliko je CSKA platio Planinićeve usluge, uz djelić dodatnog obrazloženja - "bitno nam je bilo i njegovo NBA iskustvo"...
Naravno da jest, kada je TRI GODINE lovio Kidda na treninzima, pokušavao čuvati Cartera i Jeffersona. Iskoristio je svaku minutu koju je dobio, vidio NY & Ameriku, a u EU se vratio staloženiji/iskusniji/pametniji, na terenu i izvan njega. Da ne govorimo o increased shooting rangeu sa kojih 10-12 metara...
Ne znam što bi to Tomiću falilo da čuva Kirilenka na scrimmageu SVAKI DAN, dok njegov matični klub s druge strane Atlantika nažalost muku muči s dobivanjem NLB wild carda. Sigurno bi puno toga naučio, a Koufasu bi pokazao kako se igra košarka u pravom smislu riječi.
Roko Ukić je 2005. godine unatoč prilično dobrim preporukama završio u drugoj rundi Drafta. U dogovoru s ljudima iz Toronta odlučio se za Europu, te je proteklu sezonu proveo na tečaju "playmakerskog oplemenjivanja" iliti "napravi-što-više-sa-što-manje-udaraca-s-loptom". On i jedini španjolski startni NBA play Jose Calderon su tada imali jednake startne pozicije. I dok je Calderon dočekao svojih pet minuta i ušao u povijest NBA s najboljim assist-to-turnover ratiom svih vremena (prestižna statistička kategorija znana svima onima koji su ikada sanjali voditi u napad jednu NBA ekipu), Roko je tri sezone tražio sebe i trenera i rezultat i na kraju pronašao - put u NBA.
Isti onaj koji mu je bio otvoren prije tri godine. Da je onda otišao sada bi već znao da li je NBA kalibar ili nije. Istina, isto saznanje imali bi i NBA GM-ovi i treneri, a mi bismo znali na čemu smo u smislu njegovog reprezentativnog potencijala.
Vjerujem da bi momak njegovih kvaliteta i unatoč mladosti tada ostavio solidnu impresiju i na neki način zaradio drugi poziv iz NBA u zrelijim igračkim godinama. Isti onaj koji će jednoga dana možda primiti Planina (zašto ne?) i Šveđo.
Bottom Line:
Zašto se prijavljivati za NBA Draft ako mislite da niste spremni za NBA Ligu?
Marjan Crnogaj a.k.a. Muraya
Nba.blog.hr
Post je objavljen 30.06.2008. u 23:23 sati.