JABLANE
Jablane
što su ti crne grane
kaži zašto moje lane
kraj tebe ne spava
Jablane
više ne brojim dane
kada riječ u grlu stane
i duša ne sanja
Hiljade suza
nijedna za me kanut neće
Hiljade vlakova
nijedan za me krenut neće
Samo je jedan put
gdje sretni putuju
mi nismo krenuli s tim
mi smo zalutali
Samo je jedna bol
zbog koje boluju
zauvjek ostat ćeš ti
zauvjek na licu mom
zauvjek na srcu mom
Jablane
zauvjek ostat ću sama
to što je bilo s nama
to nema u knjigama
To život piše
to su Božije riječi
To život piše
to nitko ne može da spriječi
Samo je jedan put
gdje sretni putuju
mi nismo krenuli s tim
mi smo zalutali
Samo je jedna bol
zbog koje boluju
zauvjek ostat ćeš ti
zauvjek na licu mom
zauvjek na srcu mom
...ova pjesma vraća me u prošlost,
u dane moje mladosti,
u dane prve ljubavi i bola,
u dane prvih suza i smijeha,...
...i sada kada je čujem zarose mi oči,
zatreperi srce,...
...sve se ponavlja...
...kako je neobičan život...
...taj neumorni pisac,prepun inspiracije...
...odakle mu samo tolika mašta...
...poigrava se sa nama, varalica,
obeća pa nas prevari...
Post je objavljen 28.06.2008. u 21:02 sati.