Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nabrzaka

Marketing

48. post. Britanija očekuje, a je li ostale briga?

Što je to kod Lewisa Hamilton što toliko snažno privlači ljude? Lewis je tek godinu dana u Formuli 1, a već je podijelio publiku na one koji ga obožavaju i one koji osuđuju i preziru ama baš svaki njegov potez, a za takvu drastičnu podjelu čak je i Michaelu Schumacheru trebalo više od 12 mjeseci. U čemu je tajna? Vjerojatno njegovo samopouzdanje, kao i kod svih velikih vozača, istodobno privlači i odbija, njegova lagana arogancija također, briljantne vožnje i povremene stupidne pogreške... ista stvar. Posljednjih je dana prava ludnica oko Lewisa, vjerojatno veća nego što je bila prošle godine kad je u svojoj prvoj sezoni ostvario devet postolja na prvih devet utrka. Evo što se događa. Prvo, iduće nedjelje vozi se VN Velike Britanije, Hamiltonove domaće utrke koju on sam žarko želi osvojiti jer mu to lani nije uspjelo, a znamo da mu strpljenje nije jača strana. Mediji su nabrijani, žestoki, očekivanja ogromna. Ukratko, Britanija očekuje. I drugo, Lewis je na posljednje dvije utrke osvojio nula bodova. Zip. Nada. 0. Izgubio je vodstvo u poretku vozača i dočekan je na nož od strane britanskih medija, tim više što je za neuspjeh u obje utrke sam kriv. Prvo je bila Kanada i maestralan potez na izlasku iz boksa, a nakon toga Francuska, start s 13. mjesta i još jedna kazna, zbog presjecanja šikane kod prelaska Vettela. Hamilton je vjerojatno šokiran razmjerima medijskog linča no to je samo druga strana medalje onog što je doživljavao prošle godine. Lani su ga uzdigli u zvijezde, ove godine bacili na pod i gaze po njemu. Ni jedno ni drugo, naravno, nije realno stanje stvari tj njegovih performansa. Ali nećemo valjda od novina očekivati umjerenost, razum i objektivnost? Pa propale bi za mjesec dana.
Lewis je nakon Francuske bio ljut, čak je odbio razgovarati s novinarima, obrušio se na njihovo linčovanje i kritike, rekao da će ga one (naravno) "učiniti jačim", mogu ga kritizirati koliko hoće, ali to ga neće zaustaviti na njegovu putu, bla bla, standardna spika. Onda su se, kao i uvijek, oglasili vrli britanski prvaci Jackie Stewart i Damon Hill koji su mu savjetovali da se usredotoči na vožnju i da zanemari sve priče, kritike i gluposti koje su izvan njegove kontrole i oko kojih ne može učiniti ništa nego se samo iživcirati. Pa su ga neki optužili da je počeo voditi playboyevski stil života (kao Button na početku karijere) - odlazi na filmske premijere, dodjele glazbenih nagrada, hoda s pjevačicom i, zapravo, ne radi svoj posao. Uf, uf, teško se nositi s opakošću engleskih tabloida ... Good luck with that, Lewis :)
Ali ja se i dalje ne brinem za Hamiltona. On u sebi ima to nešto što gura naprijed, odlučnost i samopouzdanje koje ruši sve pred sobom i zato vjerujem da će se vratiti, možda i kako sam kaže "jači no ikad". Ali to i dalje ne znači da mi je simpatičan :) Ali nije mi ni nesimpatičan. Zapravo, bit ću iskrena, ono što mi kod Lewisa najviše ide na živce, od njegova prvog dana u Formuli 1, ono što me izluđuje, izbezumljuje, stvara u meni nagon da šutnem televiziju nogom i vrištim iz petnih žila, to je njegov otac Anthony. Ne mogu objasniti zašto, možda zato što nisam fan tog držanja za roditeljske skute cijelog života i mislim da je prirodno ubrzo nakon punoljetnosti odseliti iz obiteljskog gnijezda i ne družiti se svaki dan s roditeljima. Ali to sam samo ja. I to nije presudno. Presudno je da je taj čovjek, Anthony, neobjašnjivo iritantan i ako je netko (Goran G. Utan hehhehe) mislio da je Erja Häkkinen u garaži McLarena prizor zbog kojeg Bernijevoj ekipi treba oduzeti licencu za snimanje utrka, a šta tek reći na Hamiltona starijeg i onu kiselu "mrzim cijeli svijet, svi su protiv nas" facu kojom nagrđuje moja nedjeljna popodneva?
Toliko o Lewisu. Lijep je i sunčan dan, ja odoh na plažu na prvo ovogodišnje kupanje, a nakon toga na desetu godišnjicu mature jao joj upomoć tuzan Mrzim kad ljudi rade nešto što zapravo ne moraju nego svojevoljno pristanu i onda cijelim putem kukaju. A eto upravo to ja radim već danima. Pristala sam ići na ovaj reunion i sad non stop kukam kako mi se zapravo ne ide i premišljam se dal' da ipak eskiviram okupljanje ili ne. Već sam se svim prijateljima požalila da ne znam što ću reći večeras kad se svi počnu hvaliti svojim životima, fakultetima, stanovima, autima, muževima, djecom i karijerama jer nemam ništa od toga, a onda mi je Zec rekao "Ali ti ideš u devetom mjesecu u Belgiju, s pet muškaraca na tri dana!" I juhu istina je, idem u Belgiju, tako da ko šiša karijeru, stanove i vikendice, mužiće i dječurliju, ja idem u Spa :))))))))))))))


Post je objavljen 28.06.2008. u 13:02 sati.