Make Model - The LSB - KLIK KLIK
Kažem ti: Prospero,
i ne mislim na vatru
koja ostaje u tami,
ali trag je zarobljen u
zidu i ja kopam do njega
kad ga nađem, poklonit ću
sebi onaj stari tranzistor
na kojem slušamo o Mjesecu
...izglačat ću koridu i čekati,
već odavno mi je poznat
taj osjećaj: otputovati,
stajati pred prozorima
i promatrati
ljude koje odvlači rijeka
Sjećaš li se moja M., kad se nije moglo uzmaknuti, s desne strane litice,
s lijeve bezdan i nebo raspuklo kao tratinčice...vrtilo se sve...
trebalo bi potopiti egzistenciju u mlaki vode s pepelom, kao što su
stari prali plahte, možda bi se pročistili...titrav je ovaj dan, mek je
asfalt, ne zaobilazim ga...u njega se utiskuju stopala, sjećaš li se:
moram li ti ponoviti kako se cijedi voda iz čaše vremena,
kako se promatraju strane svijeta i čisti plijesan s dovratnika?
Sitni svakodnevni rituali je ono što nas spašava.
U komori, kakav je život, može se živjeti sasvim ugodno
i sretno bez suvišne apatičnosti, samo ako znaš gdje su vrata
i koji je ključ...o da, reci, je li te nakon toga otpratio
do stanice, stisnuo ruku ljubopitljivo i nasmijao se
kao da mu je drago što si bila, što se pozornica
razrušila....M, zaboravljaš da ovo nisu godine noći,
ni dana...to su samo godine i to je samo epizoda.
Post je objavljen 27.06.2008. u 17:23 sati.