Dostojanstvo praznika nagrđeno je tek ponekom psovkom, zbog zatvorenih dućana, jedva čujnom jer ljudi su naučili ne vikati kad nema auditorija, zašto džaba vikati, ako nema tko slušati. Pasje su vrućine doista pasje, nalik na život. Volio bih doživjeti iskrenu radost, iskazanu mahanjem repa četveronožnoga lajavca, bez onih podmuklih ljudskih, humanih primjesa.
Zašto su izmišljene laži? Da su iz puke potrebe za preživljavanjem, čovjek bi razumio, lukavstvo će imati široku potporu u obrambenim aktivnostima, u napadu bi moglo zaškripati u srazu s nekim etičkim načelima. Iskrenost ima svoju cijenu, kao i lojalnost. Budući da živimo u takvom okruženju, vrlo je važno poznavanje cijena, po zakonima ponude i potražnje. Neracionalno je za nešto ponuditi realnu cijenu ako ste u prigodi kupiti neuporedivo jeftinije.
Kažu da prigode beru jagode. S time se ne bi složili berači, zgrčeni i ukočenih leđa, pogotovo nakon spoznaje da ujutro neće morati doći u berbu, jer će se neobrane zaorati, da bi se sačuvala cijena. Opet izgubljena nadnica. Neradni dan - silom prilika. Tko to može platiti? Psi laju, karavane prolaze.
Post je objavljen 25.06.2008. u 14:07 sati.