Agonija, agonija... blaženstvo. Nokti zariveni u meso, krv lipta... samo u mojim snovima. Okusila sam feniksovu krv i krv demona.
Gospo, što da više tražim od života - vidjela sam i Sunce i Mjesec.
Tek sad osjećam, tek sad shvaćam, nekima traba tako dugo da prodru u najdublje tajne sebe a ja znam... suze lijevaju niz obraze na pomisao na znanje koje nosim u sebi.
Što znam? Znam da sam jaka. Osjećam se kako držim svijet u šaci. Mogu ga zdrobiti jednim potezom, kosti se lome, krv lipta... ja... ja sam preživjela. Preživjela sam ugriz vampira i još uvijek vidim sunce, zaslijepljena novom moći, zaslijepljena novim spoznajama. Ja više ništa ne trebam znati, ja sam sada svemoguća u svom svemiru. Ja sam jaka. Osjećam bljesak svoje snage u sebi, tako bijel i krvav, tako nevin i iskvaren, tako lagan i težak.
Nosi svoj teret i shvatiti ćeš da tereta nema.
Ja znam tajnu života. Pročitaj još jednom, tebe nema, jer ti ne znaš. Ja, ja sam jaka, ja znam....
Post je objavljen 24.06.2008. u 23:01 sati.