svaki dan je borba
svaki dan se više puta izmijenjuju dobro i loše raspoloženje
ujutro sam optimistična i puna ideja i planova,
a navečer svi glasovi koji dolaze iz mog unutrašnjeg svijeta naglo utihnu. .
noću razmišljanjem dolazim do pitanja koja smo si svi bar jednom postavili.
zaustavljam se nad pitanjima na koja ne mogu dobiti odgovore.
ljuti me ta spoznaja.
smeta me što ustvari tako malo znamo.
smeta me što imamo tako ograničena osjetila.
zašto tako slijepo trčemo za materijalnim vrijednostima. . .
kako ne vidimo da nas to sve odvlači od pravih vrijednosti. . . .
ne poznajem nikoga koga je novac usrećio na duže vrijeme.
ljubav koju svaki čovjek treba ne može se kupiti novcem.
nismo besmrtni. nećemo živjeti vječno.
sve materijalno jednom mora propasti,
ali sjećanja na dobrog čovjeka nikad ne gube vrijednost.
jedino važno u životu je ostaviti traga u srcima ljudi koje smo imali i imat ćemo priliku upoznati. plemenit utisak u srcu čovjeka nikad ne blijedi. pokušajmo se sjetiti ljudi koji su nas bar u kratkom razdoblju našeg života usrećili i obogatili svojim znanjem i iskustvom.. njih se uvijek rado sjećamo. ljude koje pamtimo po dobru nikad ne zaboravljamo. oni zauvijek žive u nama.
. .na nama je da odaberemo hoćemo li misliti na sebe i očajavati nad svojim svakodnevnim brigama kojih će uvijek biti,
ili ćemo se malo okrenuti oko sebe i pogledati možemo li nekome osmijehom probuditi nadu, možemo li jednom riječju nečijem životu dati smisao ili pruženom rukom spasiti život.
by Anita
Post je objavljen 24.06.2008. u 00:55 sati.