Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/maloumnisoj

Marketing

,
U prizemlju zgrade u kojoj živim , nalazi se mala pekarnica. Ponekad , kad ne mogu zaspati, izlazim na balkon i prisluškujem razgovore trojice pekara koji imaju običaj pušiti između dvije ture kifli. Jedan od njih, ne znam mu imena, ima dubok glas i često se smije za razliku od ove druge dvojice koji su nešto tiši . Njegov smijeh je neobično krut i isprekidan muklim kašljem, kao da ulaže golem napor u neprekidno cerekanje.
Nikad im nisam vidio lica stoga ih zamišljam kao tri krušne peći iz čijih se utroba valjaju maleni kruščići. Ovog najglasnijeg zamišljam kao najveću peć u kojoj kulja jaka vatra zbog koje su peciva progorena i tvrda. To je zasigurno zbog dubokog alta i tih čestih provala smijeha.
Njegova majka već sedamnaest mjeseci nije ustala iz kreveta jer boluje od gihta. Njeguju je njegova žena i kći. Kći se nikad nije udala zbog gojaznosti od koje pati od ranog djetinjstva.
Jedan od ove dvojice, mršavijih peći sa manjom vatrom, zainteresiran je za debelu kćerku no nikako da se odvaži posjetiti je. Debela peć nagovara manju pećicu i daje joj upute kako da pristupi kćerki. Tad mršava pećica zamišljeno puši i vjerojatno već po stoti put donosi odluku kako će baš sutra doći u posjetu. Sutradan će debela peć ukoriti mršavu što je njegova žena ispekla pitu a on nije došao, a mršava će peć pušiti i jednostavno odgovoriti kako će doći idući tjedan. Čitavih sedam dana, do idućeg ne/ dolaska , pekari će kalkulirati i smišljati idući posjet. Treća peć često odolazi u pekarnicu provjeravati nisu li peciva pečena i broji sate do jutra kada će se rastati od kolega pekara i poći se izjadati ženi kako mu je život s njima dvojicom nepodnošljiv.

Treća pećica je kockar. Nekada je imao vlastitu pekaru i živio kao car. Nije mijesio bule kruha niti dizao kvasac a o kruhu ništa nije znao osim da je devet gajbi kruha dovoljno za ulaz u poker. Jednom prilikom , kartao je čitavih sedam dana i do nedjelje je ostao bez sveg imetka. Debela, zahuktala peć nerijetko prepričava taj događaj budućoj peći-zetu tihim glasom dok ovaj provjerava peciva.
Tad obje peći zamuknu i puše tako u tišini a debela peć najčešće pljune kroz zube i duboko uzdahne.
Nekako mi se čini da tužna sudbina peći -kockara uopće ne zanima najmlađu peć i da vjeruje kako je kockar jedini krivac što se doveo u ovako nezavidan položaj. Njemu se to dakako ne može dogoditi. On ima potpunu kontrolu nad svojim životom no treba ga samo sustići. To je lako, vjeruje najmlađa peć, jer taj život je samo tren ispred njega. Mala razdaljina koju će jednom izjednačiti i tad će sve krenuti nabolje.
Siromah, još ne razumije da će zauvijek klipsati za životom a za kojih desetak godina, shrvan umorom od neprestane jurnjave, uvidjeti će da je takva trka potpuno besmislena . Dotad će ispeći peciva kojim broja neće znati no još uvijek će se nadati.
Razmišljao sam, ako naposljetku i oženi kćerku debele peći, kakav život će imati?
Prvo vrijeme utapat će se u debelim butinama žene noseći joj punjene kroasane i pogaćice . Na krevetu posutom mrvicama, u rana jutra, maštat će o budućnosti koja je pred njima. Ona će voljeti njegov mliječni miris i brašnjavo čelo dok će drijemati u njenom tustom krilu.
Zibat će ga umornog i pjevušiti mu dječje pjesmice očekujući trudnoću koja će vrlo moguće uskoro zadesiti ovaj par.
Do trenutka u kom će oboje shvatiti da je život tek glupa situacija u koju smo dovedeni nenamjerno i slučajno umijesit će više kifla no što je minuta proteklo.

Pušeći tako nad glavama trojicom pekara, na trenutak mi se učinilo da sam sretniji no što su oni.
Možda mi je jednostavno dano da razumijem tu besmislenost postojanja i uzaludnost trke.


Post je objavljen 23.06.2008. u 22:18 sati.